Nakon što je u župnoj crkvi sv. Bartola pred dvadesetak uzvanika izvršio blagoslov lezbijskog para, koji je dan prije prema španjolskim zakonima sklopio civilni “brak”, otac José García, župnik iz španjolskog grada Onde, javno je opomenut od mjesnog ordinarija.

Prema pisanju španjolskih medija, uzvanicima je poslana pozivnica na kojoj je navedeno kako će “vjenčanje” pratiti sveta misa tijekom koje će posebnim molitvama biti proslavljeno zajedništvo ovog istospolnog para. U strahu od mogućeg skandala, o. García zamolio je novinare katoličke agencije InfoVaticana da ne objavljuju vijest o spomenutom događaju, no nakon što je javnost doznala za njegov čin, uslijedila je reakcija biskupije Segorbe-Castellón u čijem priopćenju Biskupije stoji kako postupak o. Joséa Garcíje “teško proturječi” nauku Katoličke Crkve budući  da “apsolutno ne postoje temelji za priznavanje sličnosti istospolnog partnerstva ili bilo kakve analogije s Božjim naumom o braku i obitelji”.

“Nauku Katoličke Crkve teško proturječi ne samo pokušaj proslave crkvene ženidbe ljudi istoga spola, već i predvođenje blagoslovnog slavlja prethodno sklopljenog istospolnog civilnog partnerstva”, navodi se u priopćenju.

Nakon razgovora s biskupom Casmirom Lópezom Llorenteom, o. García priznao je kako je učinio “tešku pogrešku” izazvanu iskrivljenim razumijevanjem milosrđa.

“Otac García nije razlikovao prihvaćanje i pastoralno praćenje osoba s jedne strane, od očite potvrde zajedništva kojega Crkva ne može potvrditi”, stoji u priopćenju.

Župnik sv. Bartola zbog svojeg je postupka zatražio oproštenje od Crkve, ali i od svih onih koje je svojim činom sablaznio, te obećao kako pogrešku više neće ponoviti. Ipak, biskupija će vrlo pozorno razmotriti njegov slučaj te mu, ukoliko se potvrdi postojanje nužnih elemenata, u skladu s kanonskim pravom Katoličke Crkve izreći primjerenu kaznu.

Na kraju podsjetimo na nauk Katoličke Crkve o homoseksualnosti, te na mudro razlikovanje homoseksualne sklonosti i homoseksualnog ponašanja. Naime, dok su prema Nauku Crkve homoseksualni čini u sebi neuredni, budući da se protive naravnom zakonu, sama sklonost prema istom spolu, iako neuredna, po sebi nije grijeh. Crkva poziva homoseksualne osobe “da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova Križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja”, a krepošću života u čistoći, uz potporu prijateljstva, molitve i sakramentalne milosti dođu bliže kršćanskom savršenstvu. (Usp. KKC 2358-2359) Također, Crkva poziva da se osobe homoseksualnih sklonosti prihvaćaju “s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću, te prema njima izbjegava svaki znak nepravedne diskriminacije” (usp. KKC 2358).

Glede zakonskog priznavanja istospolnog partnerstva Crkva je svoj stav između ostalog iznijela i u dokumentu Kongregacije za nauk vjere iz 2003. pod nazivom “Promišljanja o prijedlozima za zakonsko priznavanje životnih zajednica među homoseksualnim osobama”, a u kojem stoji:

“Zakonskom priznanju zajednica homoseksualnih osoba ili njihovu zakonskom izjednačavanju s brakom uz pristup pravima koja su vlastita braku, dužnost je suprotstaviti se jasno i odlučno. Mora se uzdržati od svakoga oblika formalne suradnje u promulgiranju ili primjeni tako teško nepravednih zakona kao i, koliko je moguće, od materijalne suradnje na planu primjene… Crkva naučava da poštovanje prema homoseksualnim osobama ni na koji način ne može uključivati odobrenje homoseksualnoga ponašanja ili zakonsko priznanje zajednica homoseksualnih osoba. Zajedničko dobro zahtijeva da zakoni priznaju, promiču i štite bračnu zajednicu kao temelj obitelji, osnovne stanice društva. Zakonski priznati zajednice homoseksualnih osoba ili ih izjednačiti s brakom značilo bi ne samo odobriti nastrano [devijantno] ponašanje, s posljedicom da ga se učini uzorom u sadašnjem društvu, nego i zamračiti temeljne vrijednosti koje su zajednička baština čovječanstva. Takve vrijednosti Crkva ne može ne braniti poradi dobra ljudi i čitavoga društva.”

Miodrag Vojvodić | Bitno.net