Gotovo je sve spremno za ponovno otvaranje pariške katedrale Notre-Dame koje je zakazano za 7. i 8. prosinca. Prva misa slavit će se na svetkovinu Bezgrešnog Začeća Marijina, a u oltar na kojem će se slaviti ova i sve buduće mise bit će pohranjene relikvije pet francuskih svetaca od kojih su tri žene, a dva muškarca.

Evo tko su oni:

Sveta Madeline Sophie Barat

Sveta Madeleine Sophie Barat rođena je 1779. u Joignyju u Francuskoj. Školovao ju je stariji brat Louis, koji je bio svećenik. Kada je Sophie imala samo deset godina, Francuska revolucija zatvorila je sve crkve i samostane u zemlji i ugasila sve kršćanske škole. Obrazovanje mladih, osobito djevojaka, bilo je u teškom stanju.

Prvotno je željela biti karmelićanska sestra laikinja, ali je s vlč. Josephom Varinom i tri druge postulantice 1801. godine osnovala Družbu Presvetog Srca. Družba je bila posvećena Presvetom Srcu i posvećena poučavanju mladih djevojaka. Sveta Madeleine Sophie postala je generalna poglavarica Družbe u dobi od 23 godine i držala je tu poziciju 63 godine. Dobivši papinsko odobrenje 1826. godine, Družba je osnovala 105 kuća u mnogim zemljama.

Sveta Marie-Eugénie Milleret

Još će jedna odgojiteljica u oltaru pariške katedrale je sv. Marie-Eugénie Milleret (1817. -1898.). Potekla je iz dobre obitelji, ali vrlo rano je iskusila odvojenost od roditelja i samoću, prije nego što je čula vlč. Lacordairea kako govori na korizmenim susretima u Notre-Dameu.

Istovremeno s pronalaskom Boga pronašla je i svoj poziv: odgoj mladih djevojaka, osobito onih iz privilegiranih, često materijalističkih sredina. “Službenica siromaha”, postala je prijateljica fra. Emmanuela d’Alzona. Na njegov poticaj osnovala je sestre Uznesenja.

Sveta Katarina Labouré

Sveta Katarina rodila se 1806. godine u selu Fain-les-Moutiersu u biskupiji Dijon u Francuskoj. Roditelji su joj bili pobožni i ugledni. Katarina se već u ranim godinama djetinjstva odlikovala naročitom pobožnošću. U svojoj devetoj godini izgubila je majku i tada se izručila Djevici Mariji: “Sada ćeš ti biti moja majka.”

Odlučila je stupiti u družbu Kćeri kršćanske ljubavi nadajući se da će tako lakše raditi na usavršavanju duhovnog života. Kao novakinji ukazala joj se blažena Djevica koja joj je objavila posebnu medaljicu te naložila da se pobrine oko njezine izrade. Kad je medaljica bila izrađena i prodrla medu vjernike, blažena je Djevica preko nje činila mnoga čudesa te ju je pobožni puk nazvao “Čudotvorna medaljica”.

Kad je završila novicijat, radila je u staračkom domu u Engheimu blizu Pariza. Tu je ostala do kraja života: posvetila se njegovanju staraca s posebnom ljubavlju, požrtvovnošću i strpljivošću. Sv. Katarina Labouré je bila tako ponizna da sve do njezine smrti, tj. 46 godina, nitko nije znao da joj se ukazala Blažena Djevica Marija i preko nje poslala svijetu Čudotvornu medaljicu.

Sveti Charles de Foucauld

Mladenački život Charlesa de Foucaulda (1858. -1916.) bio je neobuzdan i častohlepan. Čeznuo je za vojničkom karijerom koja mu je zbog nediscipline bila uskraćena. Nakon toga prepušta se istraživačkim putovanjima u Afriku, u nepoznate krajeve Maroka i Alžira. Izmučen unutarnjim prazninama okreće se potrazi za Istinom.

Postaje trapistički monah 1. siječnja 1889. u Notre-Dame des Neigesu u Viviersu. Šest godina kasnije odlazi živjeti u Nazaret kao siromašni radnik. Godine 1901. seli se u Alžir, u Béni Abbès, a 1904. spušta se još južnije u Saharu u Tamanrasset, gdje je 1. prosinca 1916. ubijen.

Njegova zanesenost Bogom i radikalno življenje evanđeoskoga nenasilja u dubokoj afričkoj pustinji učinili su ga jednom od najupečatljivijih duhovnih osobnosti 20. stoljeća koja i danas nadahnjuje mnoge.

Blaženi Vladimir Ghika

Vladimir Ghika (1873.-1954.) bio je svećenik Pariške biskupije, zaređen u dobi od 50 godina. Rumunj i pravoslavac, postao je katolik u dobi od 29 godina, a poznat je po svojoj brizi za jedinstvo kršćana,.

Ovlašten za slavlje latinskog i bizantskog obreda, bio je prijatelj intelektualaca Jacquesa Maritaina i Paula Claudela, a u isto je vrijeme živio u sirotinjskom dijelu Pariza. Kao diplomat Svete Stolice vratio se u Bukurešt tijekom Drugog svjetskog rata. Tu je 1952. uhićen zbog veza s Vatikanom. Umro je dvije godine kasnije od posljedica mučenja.