Bilo je to u kolovozu 2014. godine. Irački gradovi i sela padali su u krvave ruke terorista Islamske države, a među njima se našao i gradić Karamleš. Dan uoči pada, 24-godišnji bogoslov Martin Baani primio je telefonski poziv svojega prijatelja koji ga je obavijestio da su islamisti zauzeli okolna mjesta, te kako je sljedeći cilj osvajanje njihova rodnoga grada Karamleša.

Hrabri bogoslov istoga se trena uputio prema crkvi Svetog Jude Tadeja kako bi spasio Presveti sakrament i sačuvao ga od oskvrnuća. Nakon uspješne akcije spašavanja, Martin je s četvoricom svećenika napustio okupirano područje.

– Bio sam zadnji koji je napustio Karamleš, noseći Presveti sakrament u svojim rukama – prepričao je u razgovoru za papinsku zakladu “Pomoć Crkvi u potrebi” (Aid to the Church in Need).

Ipak, nije želio napustiti svoj Irak i pobjeći u Sjedinjene Države. Odlučio je ostati u sjemeništu sv. Petra u Erbilu i ondje nastaviti studij teologije. Dvije godine kasnije patrijarh Kaldejske katoličke Crkve Louis Raphael Sako zaredio ga je za svećenika zajedno s šestoricom đakona, a na svečanosti ređenja sudjelovalo je više od 500 vjernika.

Svoju svećeničku službu o. Martin nastavio je u Iraku, a svojem narodu svakodnevno je donosio utjehu obilazeći izbjegličke kampove.

– Svaki dan odlazim u kamp kako bih bio s obiteljima. Mi smo kršćanske izbjeglice. ISIL želi iskorijeniti kršćanstvo iz Iraka, no ja sam odlučio ostati. Ljubim Isusa i ne želim da naša povijest nestane – kazao je o. Baani.

Danas je sretan što se kršćanske obitelji polako vraćaju u svoje gradove i sela, te što i dalje može služiti svojem narodu i Crkvi.

– Sretan sam što mogu slaviti svetu misu u Iraku – riječi su ovog hrabrog svećenika.

Papinska zaklada “Pomoć Crkvu u potrebi” sudjeluje u obnovi oko 13 tisuća kršćanskih domova koje su razorili teroristi Islamske države. Obnovu su podržale i kršćanske Crkve u Iraku osnovavši Povjerenstvo za obnovu Ninive čija je zadaća planiranje i nadgledanje obnove kršćanskih naselja u Ninivskoj dolini uništenih nakon okupacije 2014. godine.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net