Zakonski prijedlog naišao je na oštru osudu španjolskih konzervativnih stranaka te španjolskih biskupa

Donji dom španjolskog parlamenta/Foto: Luis Javier Modino Martínez, CC BY 2.0/Wikimedia Commons

Nakon prošlogodišnja dva neuspjela pokušaja španjolskih socijalista da legaliziraju eutanaziju, Donji dom španjolskog parlamenta većinom je glasova odlučio pokrenuti raspravu o eutanaziji i potpomognutom samoubojstvu čijom bi se legalizacijom Španjolska pridružila četirima europskim državama: Nizozemskoj, Belgiji, Luksemburgu i Švicarskoj.

Kako pišu španjolski mediji, a prenosi CNA, 210 od 350 zastupnika Donjeg doma parlamenta glasalo je za pokretanje rasprave, a njihov bi se prijedlog uskoro trebao naći pred nadležnim povjerenstvom, a potom i Gornjem domu – Senatu.

Glasnogovornik španjolske vlade Maria Jesus Montero kazao je kako bi prema prijedlogu zakona pravo na eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo bio omogućen neizlječivim bolesnicima za čije stanje ne postoji rješenje, a koji zbog svojega stanja trpe zbog jakih bolova. Zakonom bi se omogućila oba medicinska postupka, a liječnici koji bi uložili prigovor savjesti pacijenta bi morali uputiti drugom liječnik. Zahtjev za eutanazijom ili potpomognutim samoubojstvom najprije bi morala odobriti dvojica liječnika, a nakon eventualnog odobrenja pacijent bi morao uputiti novi zahtjev koji bi razmatralo povjerenstvo, no čitav postupak prema zakonskom prijedlogu ne bi smio trajati dulje od mjesec dana.

Zakonski prijedlog naišao je na oštru osudu španjolskih konzervativnih stranaka, te španjolskih biskupa koji su u službenom priopćenju poručili kako Crkva „eutanaziju oduvijek smatra moralnim zlom i napadom na dostojanstvo osobe“.

Španjolski biskupi podsjetili su kako je sveti Ivan Pavao II. u vjernosti Učiteljstvu Crkve i u zajedništvu sa svojim predšasnicima i biskupima Katoličke Crkve potvrdio da je eutanazija ozbiljno „kršenje Božjeg zakona“, budući da je “ubojstvo ljudske osobe moralno nedopustivo”. Biskupi su podsjetili kako se “eutanazija i potpomognuto samoubojstvo protive i Hipokratovoj zakletvi u kojoj se liječnici zaklinju da ‘nikome neće, makar ih za to i molili, dati smrtonosni otrov, niti mu za nj dati savjet'”.

Biskupi su odbacili i shvaćanje prema kojemu bi eutanazija i potpomognuto samoubojstvo bili autonomni čin pojedinca, budući da „njihovo izvršenje uključuje sudjelovanje drugih osoba, u ovom slučaju, medicinskog osoblja“.

O žalosnoj praksi eutanazije i potpomognutog samoubojstva u više je navrata govorio i papa Franjo, a posljednji put bilo je to tijekom audijencije za 350 članova Talijanskoga saveza udrugā liječnikā i stomatologā kada je jasno i glasno ponovio da eutanazija i potpomognuto samoubojstvo nisu odluke povezane sa slobodom bolesnika, već odbacivanje onoga tko trpi i izraz lažne samilosti prema osobi koja želi umrijeti.

„Medicina je, po definiciji, služenje ljudskom životu, stoga je nezaobilazno shvaćanje osobe u njezinoj duhovnoj i materijalnoj cjelovitosti, u njezinoj individualnoj i društvenoj dimenziji… Liječnik treba vidjeti muškarca ili ženu koje valja pratiti savjesno, razumno i sa srcem, posebno u najtežim trenutcima. Takvim se ponašanjem može, i mora, odbaciti svaka napast – potaknuta također zakonskim promjenama – da se medicina rabi kako bi se udovoljila eventualna želja bolesnika da umre, pružajući pomoć za samoubojstvo, ili uzrokujući izravno smrt eutanazijom. Riječ je, naime, o kraćim postupcima u odnosu na odluke koje bi mogle izgledati kao izraz slobode osobe, kada uključuju mogućnost odbacivanja bolesnika, ili o lažnoj samilosti pred zahtjevom osobe za pomoć da što prije umre“, kazao je papa Franjo, te podsjetio na encikliku ‘Evangelium vitae’ svetoga Ivana Pavla II. koji je eutanaziju prokazao kao „perverziju pravog sažaljenja“ koje se rađa ondje gdje se „život cijeni samo u mjeri u kojoj donosi užitak i blagostanje“, dok je „put ljubavi i istinske samilosti potpuno drugačiji“.

Podsjetimo kako je prema nauku Katoličke Crkve eutanazija u deklaraciji o eutanaziji “Iura et bona” iz 1980. godine definirana kao „čin ili propust koji po svojoj naravi ili nakani prouzrokuje smrt s ciljem da bi se na taj način uklonila svaka bol“, te proglašena u potpunosti  neprihvatljivom. Nauk Crkve o eutanaziji nalazimo i u Katekizmu Katoličke Crkve u kojem čitamo:

“Kakve god bile pobude i sredstva, izravna eutanazija znači dokrajčiti život osobama prikraćenima, bolesnim ili na samrti. Eutanazija je moralno neprihvatljiva. Tako stanoviti čin ili propust, koji po sebi ili po namjeri izaziva smrt da bi se prekinuli bolovi, predstavlja ubojstvo teško protivno dostojanstvu ljudske osobe i poštovanju prema živome Bogu, njezinu Stvoritelju. (KKC 2277)

Katekizam Katoličke Crkve spominje i tzv. “pasivnu eutanaziju”, gdje se, za razliku od “aktivne”, odustaje od “terapeutske upornosti” ili se uporabom analgetika, kao neželjeni učinak, skraćuju dani života. (Vidi: KKC 2278; 2279)

Vrijedno je na koncu spomenuti i svjedočanstvo Thea Boera, nizozemskog profesora medicinske etike, i jednoga od najvećih zagovornika legalizacije eutanazije u Nizozemskoj, koji je nakon 12 godina iskustva primjene ovog zakona u potpunosti promijenio svoje mišljenje.

„Prevarili smo se. Grdno smo se prevarili“, kaže Boer komentirajući statističke podatke za prvih nekoliko godina primjene zakona o eutanaziji, a prema kojima se činilo kako će broj eutanazija biti vrlo malen. Nakon što su podatci pokazali kako je broj smrti od eutanazije i potpomognutog samoubojstva počeo godišnje rasti za 15 posto Boer je izrazio zabrinutost zbog sve veće liberalizacije zakona.

„Oni neće stati sve dok smrtonosna pilula ne bude dostupna svima koji su navršili 70 godina i žele umrijeti“, kazao je Boer, dodavši kako odluka pacijenta sve manje ovisi o savjetu liječnika, jer „pritisak rodbine, u kombinaciji s pacijentovom zabrinutošću za dobro njegovih najdražih, u nekim je slučajevima vrlo bitan čimbenik.“

Svoje upozorenje Boer je prije nekoliko godina uputio britanskim zakonodavcima koji su razmatrali legalizaciju eutanazije, poručivši im:

„Nemojte ići u tom smjeru. Kad duh jednom izađe iz lampe, teško će se opet u nju vratiti. Podržavao sam taj zakon, ali sada, nakon 12 godina iskustva, razmišljam drugačije.“

Nadamo se kako će njegove riječi pročitati i španjolski zakonodavci, te odustati od legalizacije lažne samilosti i jednome od najgorih simptoma kulture smrti.

O etičkom problemu eutanazije pročitajte NA LINKU!

Miodrag Vojvodić | Bitno.net