ZAGOVORNIK EUTANAZIJE U NIZOZEMSKOJ
Grdno smo se prevarili: Sada vas i rođaci mogu prisiliti na samoubojstvo
Theo Boer, nizozemski profesor medicinske etike, bio je jedan od najvećih zagovornika legalizacije eutanazije u Nizozemskoj, no nakon 12 godina iskustva primjene ovog zakona, promijenio je svoje mišljenje.
„Nema skliskih područja u slučaju eutanazije. Dobar zakon u kombinaciji sa dobrom procedurom jamstvo je stabilnog i relativno niskog broja eutanazija“, napisao je 2007. godine Theo Boer, nizozemski medicinski etičar i jedan od glavnih zagovornika eutanazije u ovoj europskoj državi, koja je prva u svijetu legalizirala eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo.
Danas, ovaj bivši član nizozemskog regionalnog vijeća za nadzor nad postupcima eutanazije misli drugačije, a njegovo je razmišljanje u jeku rasprave o legalizaciji eutanazije u Velikoj Britaniji, objavio Daily Mail.
„Prevarili smo se. Grdno smo se prevarili“, kaže Boer komentirajući statističke podatke za prvih nekoliko godina primjene zakona o eutanaziji, a prema kojima se činilo kako će broj eutanazija biti vrlo malen.
„Od 2008. broj smrti počeo je rasti za 15% godišnje. Prema izvješću vijeća, 2012. godine bilo je 4188 slučajeva (u usporedbi sa 1882 slučaja 2002. godine). Nastavak trenda vidljiv je i u 2013. i očekujem kako će ove ili sljedeće godine broj premašiti 6000“, upozorio je Boer, te izrazio zabrinutost zbog sve glasnijih zahtjeva za još većom liberalizacijom zakona:
„Oni neće stati sve dok smrtonosna pilula ne bude dostupna svima koji su navršili 70 godina i žele umrijeti.“
Posebno zabrinjava sve veći broj zahtjeva za eutanazijom zbog različitih psihičkih bolesti, što je u početku bila prava rijetkost.
„Ima slučajeva u kojima je eutanazija ili potpomognuto samoubojstvo odobreno zbog starosti, usamljenosti i tuge. Neki od tih pacijenata mogli su živjeti još desetljećima“, objašnjava ovaj profesor etike na Protestantskom Sveučilištu u Groeningenu.
Boer je ukazao na još jednu značajnu društvenu promjenu:
“Iako zakon eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo vidi kao iznimke, javnost ih počinje prepoznavati kao prava koja im je liječnik dužan omogućiti. Zakon koji je u pripremi obvezivat će liječnike koji odbijaju izvršiti eutanaziju da svoje pacijente upute na onog kolegu koji to želi. Pritisak na liječnike da se podvrgnu željama pacijenata može biti vrlo snažan.“
Prema Boerovom razmišljanju, odluka pacijenta sve manje ovisi o savjetu liječnika, jer „pritisak rodbine, u kombinaciji sa pacijentovom zabrinutošću za dobro njegovih najdražih, u nekim je slučajevima vrlo bitan čimbenik“.
Istraživanja pokazuju kako je samo jedna od sedam smrti (u slučajevima eutanazije i potpomognutog samoubojstva) doista ‘u rukama’ liječnika, a dodajmo i podatak kako eutanazija i potpomognuto samoubojstvo čine više od 12% ukupnog broja smrti u Nizozemskoj.
Na kraju, Boer upozorava britanske zakonodavce da pričekaju poštenu i zadovoljavajuću analizu razloga koji stoje iza naglog povećanja broja eutanazija.
„Događa li se to zbog propusta u zakonu? Ili je pak postojanje samog zakona razlog da se eutanaziju vidi kao nešto uobičajeno? Prije nego odgovorimo na ova pitanja, nemojte ići u tom smjeru. Kad duh jednom izađe iz lampe, teško će se opet u nju vratiti“, upozorava Boer i zaključuje:
„Podržavao sam taj zakon, ali sada, nakon 12 godina iskustva, razmišljam drugačije.“
Miodrag Vojvodić / Bitno.net