“Sveti sinod (Ruske pravoslavne Crkve, op.a.) odlučio je kako se Sabor koji se održao na Kreti, ne može smatrati svepravoslavnim niti se smatra da odobreni dokumenti izražavaju svepravoslavni konsenzus”, izjavio je direktor Sinodalnog odjela za crkvene, društvene i medijske odnose, Vladimir Legoyda, a prenosi agencija Interfax.

Time je patrijarh Kiril, kao i cijelo vodstvo RPC, odbacio navode sudionika Svepravoslavnog sabora koji su ustvrdili kako dokumenti (čije su radne verzije potpisali predstavnici svih pravoslavnih Crkvi, uključujući i one koje su odustale od dolaska na Kretu) imaju obvezatnu važnost za cjelokupno pravoslavlje.

Podsjećamo, o. Chryssavgis, glasnogovornik ekumenskog patrijarha Bartolomeja, koji među pravoslavnim episkopatom tradicionalno nosi titulu “prvog među jednakima”, izjavio je uoči početka Sabora kako nedolazak nekih autokefalnih Crkava “ne dovodi u pitanje svepravoslavnu valjanost koncila, kao niti svepravoslavni autoritet njegovih odluka”.

Također, u završnoj Poruci Sabora, više od 200 biskupa-delegata potvrdilo je svoje puno jedinstvo sa svim autokefalnim pravoslavnim Crkvama uključujući i četiri izostale, naglasivši kako “Pravoslavna Crkva izražava svoje jedinstvo i univerzalnost (katolicizam) ‘kroz Sabor’. Sabornost (koncilijarnost) prožima njezinu organizaciju, način na koji se donose odluke te određuje njen put. Pravoslavne autokefalne Crkve nisu jedinice šire federacije Crkava, već Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska Crkva. Svaka lokalna Crkva dok prinosi euharistijsku žrtvu predstavlja lokalnu prisutnost i manifestaciju Jedne, Svete, Katoličke i Apostolske Crkve.”

Politika i/ili vjera

I dok neki smatraju kako je uzrok ovome političke prirode tj. borba za “prevlast u pravoslavlju” između Carigrada i Moskve, koja sa svojih 150 milijuna vjernika broji oko polovice cjelokupnog pravoslavnog življa, službeni odgovor na priopćenje RPC još nije objavljen.

Premda je Sveti sinod Ruske pravoslavne Crkve priznao spomenuti Sabor “kao važan događaj u povijesti sabornog procesa Pravoslavne Crkve”, njegovu svepravoslavnu valjanost odbacuju zbog “nedostatka konsenzusa” koji je bio onemogućen nedolaskom 4 autokefalne Crkve na Kretu.

“Konsenzus je tijekom cijelog ovog procesa oduvijek bio temeljni princip svepravoslavne suradnje, dok spomenuti Sabor, zbog odsutnosti određenog broja pravoslavnih Crkvi, krši taj princip.”

Sveti sinod pritom je odlučio da se dokumenti o kojima se raspravljalo na Kreti predaju Sinodalnoj biblijskoj i teološkoj komisiji koja bi ih proučila i na temelju njih, zajedno sa Sinodom donijela daljnje zaključke.

Podsjećamo, Svepravoslavni sabor koji je trajao od 19. do 26. lipnja okupio je više od 200 delegata iz 10 autokefalnih Crkvi koji su raspravljali o 6 dokumenata: “Poslanje Pravoslavne Crkve u današnjem svijetu”, “Pravoslavna dijaspora”, “Autonomija i načini njezina proglašavanja”, “Važnost posta i njegovo obdržavanje danas”, “Odnosi Pravoslavne Crkve s ostatkom kršćanskog svijeta” te “Sakrament braka i problemi s kojima se suočava”.

Na kraju Sabora izdana je službena Poruka, kao i Enciklika koje su se dotakle brojnih tema značajnih za sveukupno pravoslavlje.

Sabor, koji se pripremao 50 godina, pratile su brojne kontroverze. Tako su nekoliko tjedana prije njegova konačnog održavanja svoje sudjelovanje otkazale Ruska, Gruzijska, Bugarska i Antiohijska pravoslavna Crkva. To, međutim, nije spriječilo ostale Crkve da se nađu na prvom Saboru ove vrste unazad 1200 godina.

Tino Krvavica | Bitno.net