Ruska pravoslavna Crkva neće sudjelovati na Svepravoslavnom saboru ako na njemu ne budu sudjelovale sve Crkve, odlučio je njezin Sveti sinod na jučerašnjem izvanrednom zasjedanju.

“Mi u trenutnim uvjetima ne možemo sudjelovati u radu Svepravoslavnog sabora. Molimo Carigradsku patrijaršiju za njegovo odlaganje kako bi Sabor bio temeljito pripremljen. Bez sudjelovanja svih mjesnih Crkava – ili bez samo jedne od njih – Sabor ne može biti Svepravoslavni niti će se moći postići konsenzus”, izjavio je čelnik odjela za vanjske poslove Ruske pravoslavne Crkve mitropolit Hilarion.

Mitropolit Hilarion podsjetio je kako su svoje sudjelovanje već otkazale Bugarska, Antiohijska i Gruzijska pravoslavna Crkva, dok je Srpska pravoslavna Crkva zatražila odgodu sabora, te održavanje međupravoslavnog savjetovanja u terminu u kojem se trebao održati sabor.

“Ova situacija nije katastrofalna već posve normalna. Iz ovoga treba učiti i shvatiti kako se glas Crkve ne smije ignorirati”, kazao je mitropolit Hilarion.

Ruska pravoslavna Crkva opozvala je i svojeg biskupa Sergija koji je na Kreti sudjelovao u pripremama Svepravoslavnog sabora, dok je mitropolit Hilarion otkazao dolazak na Kretu gdje je s drugim delegatima trebao raditi na poslanici Svepravoslavnog sabora.

Iz Carigradske patrijaršije poručili su kako od održavanja Sabora neće odustati, a patrijarh Bartolomej izjavio je kako su pripreme pri kraju, unatoč odustajanju nekih Crkava. Ipak, odustajanje Ruske pravoslavne Crkve od sudjelovanja na Saboru presnažan je udarac pravoslavnom jedinstvu i ostaje pitanje može li se Sabor, čak ako do njega i dođe, više uopće nazvati svepravoslavnim.

Za Alekseja Lidova, povjesničara, člana Ruske umjetničke akademije i ravnatelja Centra za povijest bizantske i kršćanske kulture, održavanje sabora u ovakvim bi okolnostima bila farsa.

“Očito je da ukoliko Ruska pravoslavna Crkva odbije sudjelovati na Saboru, više ne možemo govoriti o ekumenskom ili svepravoslavnom saboru. Ako se Sabor i održi, to će biti farsa Sabora što bi bilo čak i gore od njegova otkazivanja. Posljedično, bilo bi još gore ako bi se najuglednije Crkve povukle sa Sabora i tako uništile ovaj veliki projekt, nego da do njegova organiziranja nije niti došlo”, smatra Lavov, dodajući kako najboljim rješenjem smatra odgodu Sabora te održavanje presaborske konferencije u terminu predviđenom za Svepravoslavni sabor.

Podsjetimo, pripreme za Svepravoslavni sabor počele su još u 1960-ima, pod utjecajem odluke Ivana XXIII. o sazivanju Drugoga vatikanskog sabora. Ubrzo su na površinu izbile razlike između autokefalnih Crkava i cijela je priča zaustavljena. Posljednjih desetljeća želja za sazivanjem svepravoslavnog sabora ponovno je obnovljena, a glavni inicijator bila je Carigradska patrijaršija. Pravoslavna tradicija priznaje prvih sedam crkvenih sabora kao opće, “vaseljenske” odnosno ekumenske, a to su oni koji su se dogodili između 325. (Niceja) i 787., kada je u Niceji održan posljednji zajednički crkveni sabor Istoka i Zapada.

Na kraju, ostaje pitanje zašto su gore spomenute pravoslavne Crkve otkazale svoj dolazak na Sabor u čijim su pripremama sudjelovale, te zajedno s ostalim Crkvama prihvatile termin održavanja kao i tekstove o kojima bi se trebalo raspravljati? Bolji poznavatelji prilika unutar pravoslavlja smatraju kako je Moskovska patrijaršija u ovim otkazivanjima imala glavnu ulogu. Moskva u današnjem pravoslavlju ima najsnažniji utjecaj, premda Carigradski patrijarh i dalje nosi počasno prvo mjesto. Moguće je kako je ovom odlukom Ruska pravoslavna Crkva još jednom htjela dati do znanja kako patrijarh “carskoga grada Moskve, Novoga Rima, i cijele Rusije” u pravoslavlju ipak ima zadnju riječ.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net