Prijatelj se dirljivim riječima oprostio od ubijenog biskupa: ‘Očekivao sam da će ovako završiti, nije bio tip koji se miri sa zlom’

Jutros me je zatekla vijest o ubojstvu mog prijatelja biskupa Davida O’Connella. Kad sam prvi put vidio vijest, iznova sam čitao naslov članka kako bi moje pospane oči mogle pratiti mozak. Odmah sam se rastužio, ali ne i iznenadio. Očekivao sam da će ovako završiti. Nije bio tip čovjeka koji bi u starosti mirno otišao u smrt. Imao je previše strasti za takvo što. Predugo je varao smrt donoseći novi život. Živio je poput apostola davnih vremena. A kad tako živiš, duh svijeta ti ne da da umreš u snu. Ali, Bog uvijek nešto smjera i kako detalji njegovog ubojstva budu izlazili na vidjelo, radujem se što ću vidjeti kako je još jednom prevario smrt kako bi niknuo novi život. Bez sumnje, mnogi će kroz ovo oživjeti u Kristu.

Evo nekoliko kratkih činjenica o biskupu Davidu o kojima ne vidim da je pisano:

– Prije nego što je postao biskup bio je župnik u vrlo nasilnim banditskim četvrtima (tu mu je bilo srce). Kao župnik u Sv. Mihaelu prehodao je granice svoje župe i posvetio cijeli kraj sv. Mihaelu arkanđelu. Nasilje je naglo opalo.

– Nalazio bi muškarce i žene na ulici, razgovarao s njima i davao im posao: “okreči nam dvoranu”, “treba mi ograda”. Dao im je svrhu, platio ih za rad i ti su ljudi počeli dolaziti na misu. Zbog tog i mnogih drugih razloga oživjela je župa koja je nekada bila mrtva.

– Surađivao je s policijom i čelnicima zajednice na uspostavljanju mira tijekom razdoblja posebno visokog nasilja bandi u prošlosti LA-a.

– Održavao je cijeli tečaj teologije tijela u svojoj župi poučavajući (uskoro bivše) prostitutke, ovisnike i druge o njihovom dostojanstvu u Božjim očima.

– Živio je u siromaštvu iako je primao biskupsku plaću. Bez puno buke trošio je svoju plaću kako bi platio stanarinu drugima (znam to samo zato što poznajem više ljudi/obitelji koji su mi u nekom trenutku rekli da im biskup Dave pomaže).

– Sve bi ostavio samo kako bi molio s osobom u potrebi, govorio riječi ozdravljenja, utjehe i ljubavi. Vidio sam to više puta.

– Bio je duhovnik više ljudi nego što mogu nabrojati na svim razinama društva.

– Kucao bi ljudima na vrata samo da ih upozna, razgovara o Isusu i vidi što može učiniti da pomogne.

– Mrzio je što se svećenici toliko premještaju. Rekao je da je svećenik vjenčan za svoj narod, te da samo želi biti sa svojim stadom. Uistinu ih je duboko volio.

– Jednom mi je rekao da mu je najveća bol u životu bila postajanje biskupom. Kad je dobio poziv pao je u depresiju. No, poslušno ga je slijedio ne znajući kamo će ga odvesti. I hodajući tim putem, dotaknuo je mnogo više ljudi. Postao je duhovnik nebrojenim ljudima diljem nadbiskupije, tolikim svećenicima, mnogim obiteljima i apostolatima. Svijet je zbog toga bolji. Potpuno se posvećivao svakom svojem odnosu.

– Naposljetku, bio je komičar. To mu je pomagalo da se ispuše. Biskupa Davea ponekad se moglo naći u njegovoj omiljenoj flanelskoj košulji, na pozornici, s mikrofonom u ruci, kako nasmijava ljude koji nisu imali pojma tko je on.