PATNJE SIRIJSKOG NARODA

Potresno svjedočanstvo iz Sirije: Dosta je boli, siromaštva i gladi, želimo živjeti u miru!

Prošlo je osam godina od početka rata u Siriji u kojemu je život izgubilo više od 400 tisuća ljudi. I premda se pucnjevi i detonacije u Alepu više ne čuju, posljedice krvavih sukoba dio su svakodnevice njegovih stanovnika među kojima je i 19-godišnji Antoine Haddad, mladić koji je početak rata dočekao u osnovnoj školi.

Foto: Shutterstock

“Bio sam u školi kad se iznenada zgrada zatresla, a stakla popucala. Počeo sam vrištati, nisam razumio što se događa. Mogli smo samo moliti”, prisjetio se Antoine u razgovoru za ACN. Njegov život, kao i život sirijskog naroda te se godine u potpunosti promijenio, a sjećanja na strahote koje je preživio još su uvijek svježa.

Na povratku iz škole, pred svojom je kućom ugledao naoružanu skupinu terorista koja je uskoro zavladale čitavim kvartom.

“Nismo se smjeli pomaknuti. Smrt nam je bila blizu i to je nešto najgore što čovjek može iskusiti”, prepričao je mladić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Njegova je obitelj ipak uspjela pobjeći iz grada, no zbog financijskih razloga morali su se vratiti svojoj kući. Okružen strahotama, Antoine je jedne nedjelje odlučio poći na svetu misu u svoju armensku crkvu i ondje potražiti snagu.

“Trebala mi je molitva. Bio sam duhovno prazan. Tijekom mise zazvonio mi je mobitel. Bila je to moja mama. Poručila mi je da ne dolazim kući jer su granate padale po našem susjedstvu. Ipak, nisam mogao biti odvojen od svoje obitelji i vratio sam se kući. Sve oko nas bilo je uništeno. Otac i brat nisu bili kod kuće. Pomagali su mladiću kojega je ranila granata. Bio sam prestrašen. Ne mogu opisati strah koji sam tada osjećao”, kazao je Antoine.

Ubrzo, granata je uništila i njegovu kuću i njegova je obitelj ostala bez krova nad glavom. Ipak, bili su sretni što su živi i zdravi. Ova strašna iskustva izazvala su kod mladog Antoinea brojna pitanja, a njegova je vjera doživjela prve kušnje. “Zašto sva ova bol, Gospodine?” pitao se Antoine…

Antoine Haddad | Foto: ACN

Unatoč patnji, nije gubio vjeru i nadu, a ubrzo je postao i suradnik u svojoj župi te počeo pomagati oko kateheze i crkvenih školskih programa.

“Volim svoju Domovinu iz jednog temeljnog razloga, a to je poseban društveni život i bratsko ozračje koje živi u Crkvi. Nažalost, mnogi napuštaju Siriju jer ne vide budućnost. San mi je postati glumac kako bih mogao nositi humanitarnu poruku – i živjeti u miru u zemlji koja je toliko propatila. Dosta je boli, siromaštva i gladi”, zaključio je Antoine.

Dodajmo kako je u nedavnom razgovoru za Vatican News, poznati župnik iz Alepa fra Ibrahim Alsabagh kazao kako je tržište u Siriji gotovo u potpunosti blokirano, nema posla, a stanovništvo je na rubu gladi. Sve Crkve koje djeluju u Siriji nastoje pomoći stanovništvu i osigurati im ono najosnovnije.

“Osiguravamo paket prehrambenih namirnica koji bi svakoj obitelji mogao pomoći da zadovolji potrebe za velik dio mjeseca. Tijekom prošle godine mjesečno smo dijelili 3800 paketa koji su sadržavali šećer, rižu, tjesteninu, mlijeko u prahu, čokoladu te bon za meso i kavu”, kazao je fra Ibrahim koji godinama ohrabruje lokalnu kršćansku zajednicu i potiče ih da ostanu i bore se za svoju domovinu. I premda mnogi odlaze, on ne namjerava napustiti svoj grad. Dok, kao i mnogi drugi, svakodnevno svjedoči Kristovu ljubav, budućnost Sirije povjerava Gospodinu!

Sjetimo se u svojoj molitvi svih stanovnika Sirije i Bliskog istoka!

Miodrag Vojvodić | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 6. travnja 2019.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi