U samostanu sestara Felicijanki u samo mjesec dana, od 10. travnja do 10. svibnja, preminulo je čak 12 redovnica, javlja CNN. Samostan se nalazi u mjestu Livoniji, nedaleko od Detroita, u američkoj saveznoj državi Michigan.

Preminule redovnice imale su između 69 i 99 godina. Trinaesta sestra se u početku izborila s virusom, ali je u lipnju preminula od posljedica koje je korona ostavila njezinu zdravlju. Još 18 sestara bilo je zaraženo.

U samostanu je prije pojave koronavirusa živjelo 65 redovnica koje su većinom djelovale kao učiteljice, knjižničarke, ravnateljice škola, spisateljice… Jedna je čak djelovala u Državnom tajništvu Svete Stolice.

„Žalimo za svakom sestrom iz naše provincije koja je preminula u pandemiji. Također zahvaljujemo svima koji nas nose u svojim molitvama i pomažu nam na brojne načine“, izjavila je provincijalka sestara Felicijanki, sestra Mary Christopher Moor.

Poglavarica samostana, časna sestra Mary Andrew Budinski, izjavila je za Sisters Global Report kako se virus samostanom proširio poput požara. Premda su od početka pandemije posjeti samostanu bili zabranjeni, izgleda da je virus u samostan unijelo dvoje njegovatelja. „Mi ne znamo tko su oni i ne želimo znati. Virus je nakon toga napao sestre na drugom katu i proširio se poput požara”, kaže poglavarica.

Prva je, 10. travnja, preminula sestra Mary Luiza Wawrzyniak, koja je imala 99 godina. „Nakon toga su nam samo javljali kako je još jedna preminula. Zatim još jedna… To je bilo strašno“, priča sestra Mary Andrew.

Sestra Noel Marie Gabriel, ravnateljica Klinike sestra Felicijanki Sjeverne Amerike, kaže da su u tih mjesec dana proživjeli strašne trenutke. „To je bilo naše najtragičnije razdoblje. Mjesec tragedije, tuge i žalosti.“

Svakoga bi dana jedna redovnica završila u bolnici jer nije mogla samostalno disati. Nakon toga bi stigla vijest kako je bolje i da bi se kroz nekoliko dana mogla vratiti u samostan. Međutim, naposljetku bi se saznalo da je preminula. Ovaj tužni scenarij ponovio se desetak puta… Preživjele redovnice zbog pandemije nisu mogle prisustvovati sprovodima svojih sestara.

Poglavarica samostana priznaje kako se boji onog trenutka kada će se okupiti sve preživjele sestre i shvatiti koliko ih nedostaje. „Od pomisli na to doslovno se smrznem. Mislim da prava tuga tek dolazi…“, kaže sestra Mary Andrew.

„Uvjerena sam kako nije slučajno da se ovo počelo događati na početku korizme, a najteži dani uslijedili su za vrijeme Velikog tjedna. Kao zajednica smo očito trebali proći kroz smrt. Nitko još ne može shvatiti kako smo se promijenili, ali svaka naša redovnica doživjela je osobnu promjenu. Danas smo sigurno drukčije nego što smo bile u ožujku“, dodaje.