Papa Lav XIV. u ponedjeljak je objavio svoju prvu encikliku naziva Magnifica Humanitas koja u prvi plan stavlja izazove koje pred društvo stavlja razvoj umjetne inteligencije.

Iako na više mjesta Papa upozorava na brojne negativne posljedice koje se mogu razviti iz neodgovornog odnosa društva prema tehnologiji, Papa nipošto nije apatičan po pitanju budućnosti.

Kao dokaz tome, Sveti Otac naveo je u točki 124 i 125 cijeli niz ljudi koji su svojim zalaganjem uspjeli usmjeriti tijek povijesti prema boljoj budućnosti.

„Određeni događaji jasno pokazuju da se povijest može promijeniti i kada pojedinci doista ozbiljno uzmu dostojanstvo svakoga čovjeka: pokret za građanska prava u Sjedinjenim Američkim Državama, usko povezan sa svjedočanstvom Martina Luthera Kinga mlađega, ili kraj apartheida u Južnoj Africi nakon oslobađanja Nelsona Mandele i njegove odluke da budućnost ne prepusti mržnji“, napisao je Lav XIV.

Zatim je Sveti Otac istaknuo kako su se u različitim kontekstima „istaknule i mnoge hrabre i velikodušne žene, među njima sveta Laura Montoya, sveta Terezija iz Calcutte, Dorothy Day, Marie Skłodowska-Curie, Maria Montessori, Elisabeth Elliot, Wangari Maathai, Benazir Bhutto i bezbrojne druge sa svih kontinenata, čija je zauzetost pridonijela tomu da povijest postane humanija“.

Lav XIV. nakon toga je istaknuo da osim djelovanja ovih javnih figura „postoji i jedna skrivenija, ali presudna povijest“.

„Vidimo je u redovničkim zajednicama koje biraju služiti na siromašnim i opasnim mjestima. Vidimo je i u mučenicima bratstva i pravde, kao što su sveti Maksimilijan Marija Kolbe, sveti Oscar Romero i blaženi Enrique Angelelli; te u onim svjedocima koji su utjelovili nadu Evanđelja kao i ljudsko dostojanstvo usred teških, često nečovječnih uvjeta, kao što je časni Franjo Ksaverski Nguyễn Văn Thuận“, dodao je Papa.

Papa je istaknuo da su dionici ove „skrivenije povijesti“ i „’mučenici svakodnevnoga života’ koji bez pompe skrbe, odgajaju, prate i tješe, kao što su roditelji, medicinske sestre, liječnici, volonteri i oni koji ostaju uz stariju osobu ili izopćenika“.

„Njihovo svjedočanstvo pokazuje da dobrota ne napreduje automatski, nego zahtijeva ustrajnost, pamćenje i nutarnje obraćenje potrebno da se počne iznova, pa i nakon poraza“, zaključio je Sveti Otac.