AMERIKA ŠAPTOM PADNE

Osnivač Playboya: Nominacijom Donalda Trumpa za predsjednika seksualna revolucija je napokon pobijedila

Hugh Hefner, osnivač Playboya i jedan od najznačajnijih promicatelja seksualne revolucije, napisao je, moramo priznati, pronicljiv članak o Trumpovoj pobjedi na republikanskim izborima. U svom tekstu Hefner proglašava svoju i pobjedu “seksualnih sloboda” nad “križarima” i “religijskim fanaticima”, no je li tome doista tako…

Donald Trump Signs_The_Pledge_04 (1) osnivač Playboya Hugh Hefner republikanska stranka pobjeda seksualne revolucije

Foto: Wikimedia commons

Mnogi će se složiti kako je Republikanska stranka, stožer obrane “američkog sna”, slobode, obiteljskih vrijednosti i morala, doživjela bankrot nominacijom Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

Premda to ne mora biti bankrot u političkom smislu riječi (Trump sigurno ima barem neke šanse za pobjedu protiv Hillary Clinton), o mogućem moralnom bankrotu svakako možemo govoriti.

Tu činjenicu primijetio je i Hugh Hefner, kontroverzni osnivač Playboya, dokazani bonvivan i “borac za seksualnu slobodu”. Hefner je u posljednjem broju Playboya objavio urednički komentar u kojem je pobjedu Donalda Trumpa nad Tedom Cruzom na unutarstranačkim republikanskim izborima nazvao “znakom velikih promjena u ‘stranci obiteljskih vrijednosti'” tj. “seksualnom revolucijom u Republikanskoj stranci”.

“Konzervativni seksualni pokret”

U svom tekstu naslovljenom “Konzervativni seksualni pokret” (koji je prigodno izašao u dvobroju američkog Playboya, naslovljenom “O slobodi”) Hefner trijumfalistički proglašava “našu” pobjedu nad “religijskim fanaticima” i “križarima”, a njegove tvrdnje, nažalost, nisu u cijelosti bez pokrića.

Kako pokazuju podaci Pew Research Centra, većina Amerikanaca (55%) danas podupire gay brak (za razliku od prije 15 godina kad ih je 57% bilo protiv). Povećanje podrške vidljivo je među svim dobnim skupinama (pa čak i među svim vjerskim skupinama – 58% američkih katolika podržava istospolni brak, više od prosjeka) koje se dogodilo u posljednjih 15 godina.

Također, podaci iz nedavnog Gallupova istraživanja pokazuju kako 89% američkih građana kontracepciju smatra “moralno prihvatljivom”, a većinom “moralno prihvatljivim” smatraju i rađanje djece izvan braka (62%), razvod (72%), seks između nevjenčanih partnera i kockanje (oboje 67%) te medicinska istraživanja nad stanicama ljudskih embrija (60%); zanimljivo je kako je od svega spomenutog moralno neprihvatljivije nositi odjeću od životinjskog krzna – “samo” 59% Amerikanaca to smatra moralno prihvatljivim.

Osnivač Playboya uočava kako su spomenuti rezultati iznimno problematični za republikance i njihov politički program te kako je cijena njihove buduće političke relevantnosti promjena ideološke platforme po pitanju seksualnog morala.

“Na ovogodišnjoj Republikanskoj nacionalnoj konvenciji, American Unity Fund, snažna i organizirana grupa čiji su članovi neki od najvećih stranačkih donatora, planira ‘pogurati’ stranku prema prihvaćanju istospolnog braka kao službene republikanske platforme – što je miljama daleko od prethodne platforme koja je gay brakove opisala ‘napadom na temelje našeg društva'”, piše Hefner.

Ted, sin pastora, vs. Donald, lice s Playboyeve naslovnice

Kao jedan od glavnih znakova promjene Hefner vidi Trumpovu pobjedu nad Tedom Cruzom koji je “proveo cijelu svoju političku karijeru pokušavajući nametnuti svoju puritansku agendu na naše seksualne živote”.

Ikona seksualne revolucije pritom je u tekstu naveo sve Tedove “grijehe”: borbu protiv kontracepcije, oponiranje abortusu “čak” i u slučajevima silovanja i incesta, borba protiv gay brakova i “promoviranje anti-LGBT legislacije” te borba protiv Planned Parenthooda, organizacije koja je ilegalno prodavala tkiva pobačene djece.

Činjenica je da se od Trumpa takve stvari tijekom kampanje nisu mogle čuti, dapače, nakon masakra u gay noćnom klubu u Orlandu Trump je izrazio svoju podršku LGBT zajednici. Tom prilikom je Gregory Angelo, predsjednik udruge Log Cabin Republicans koja okuplja konzervativce s LGBT tendencijama, izjavio za Bloomberg kako se radi o “povijesnom trenutku”.

“Prvi put u povijesti se republikanski predsjednički kandidat eksplicitno obratio LGBT zajednici”, nadodao je Angelo.

Međutim Trumpova podrška LGBT zajednici, ili općenito seksualnim slobodama, ne bi trebala biti ništa začuđujuće. Dapače sam Donald se 1990. godine slikao (obučen naravno) za naslovnicu Playboya, a nedavno je internetom kružila i fotografija na kojoj se vidi Trump kako tijekom nominacijske kampanje potpisuje jedan primjerak spomenutog seksi magazina sa svojom naslovnicom (prije potpisivanja Trump je visoko u zrak dignuo spomenuti primjerak na što su njegove pristaše – mahom “konzervativni” republikanci – stali klicati od radosti).

Donal Trump naslovnica Playboya

Foto: screenshot

Sve je to izvrsno uočio Hefner koji u svom tekstu daje prodoran, premda za konzervativce nepovoljan zaključak: “Pa ipak, unatoč Cruzovoj fanatičnoj zaokupljenosti našim seksualnim životima, nije uspio osvojiti republikansku nominaciju. Ankete su pokazale da glasači smatraju Cruza prekonzervativnim te da ne dijele njegov pogleda na sex, ženska prava i gayeve. Umjesto njega glasači su nominirali Donalda Trumpa, newyorškog poduzetnika koji se ženio tri puta i bio vlasnik Izbora za Miss SAD-a.”

Amerika koja je nestala preko noći…

Hefner dalje nastavlja pišući kako “rastući konzervativni seksualni pokret svakako ima svoje implikacije”. “Nakon gubitka dvaju predsjedničkih izbora, glavni konzervativci su shvatili kako je krajnje vrijeme da se stranka prestane ulagivati američkoj, fanatično-religijskoj manjini i odustanu od izgubljenog rata da potisnu naša seksualna prava”. Pritom citira i političkog autora Michaela Linda koji kaže kako se republikanci moraju odreći “utopijskih projekata” poput “obrtanja seksualne revolucije”.

“Lind ispravno ukazuje na stvarnu činjenicu kako ‘malo, ako ijedan izabrani republikanac ili konzervativac zapravo vjeruje da će se dogoditi… povratak na seksualne norme iz 1950-ih…”

S Hefnerovim tvrdnjama slažu se, ironično, i američki katolički intelektualci koji su u ožujku sastavili i potpisali apel u kojem poručuju kako je Donald Trump “nesposoban biti predsjednik“.

“Donald Trump je očito nesposoban biti predsjednik SAD-a. Njegova je kampanja već spustila političku retoriku na nove razine vulgarnosti. Njegovo pozivanje na rasne i etičke strahove te predrasude uvredljivo je za svaki autentični katolički senzibilitet. Obećao je kako će zapovjediti američkoj vojsci da muči osumnjičenike za terorizam i ubija članove obitelji terorista – što su potezi koje je Crkva već osudila i koji bi osramotili našu zemlju. U njegovoj kampanji ili njegovoj političkoj prošlosti nema ničega što nam jamči da dijeli našu predanost pravu na život, vjerske slobode i priziv savjesti, niti za izgradnju kulture braka, supsidijarnosti ili načela ograničene vlade”, stoji u oštrom priopćenju uglednih intelektualaca.

Međutim, možda ipak nije sve tako crno…

Ima li nade za SAD?

Činjenica je kako Donald Trump s jedne i Hillary Clinton s druge strane predstavljaju noćnu moru za svakog katoličkog, ako ne i većinu konzervativnih glasača koje zanima nešto više od porasta/smanjenja poreza. Vjerojatno od vremena jakog antikatoličkog sentimenta u Sjedinjenim Državama (“Dogs and Catholics not allowed”) nije bilo ovako teško izabrati predsjednika.

Međutim isto tako je činjenica kako je sam Playboy, temelj seksualne industrije i jedan od nosivih stupova seksualne revolucije 60-ih, u velikim financijskim problemima te je nedavno prodana čak i poznata Playboyeva vila. Stup onoga o čemu je Hefner sanjao i čiji je trijumf proglasio, urušilo se pred njegovim nogama onog trenutka kad je poznati časopis, radi približavanja mainstream publici, prestao objavljivati slike golih žena. Sam Hefner pokleknuo je nakon 50 godina inata i borbe i to pod naletima same seksualne revolucije tj. njezina radikaliziranja i besplatnih porno-servisa (još jedan dokaz kako liberalizam jede vlastitu djecu – jednom kad stvorite čudovište teško ga je zadržati u kavezu).

I premda nas stvari poput radikaliziranja seksualne revolucije ne bi trebale veseliti, postoje neke činjenice koje bi mogle:

  1. Američki glasači i dalje su podijeljeni oko abortusa. Dok je podrška gay brakovima i kontracepciji rasla, abortus je i dalje problematičan jednakom broju ljudi kao i u trenutku donošenja presude u zloglasnom slučaju Roe v. Wade (već spomenuta Gallupova anketa pokazuje kako manje od polovice američkog stanovništva smatra abortus moralno prihvatljivim).
  2. Dobar dio konzervativnog krila i dalje promovira politiku po kojoj je Republikanska stranka poznata, o čemu piše i Hugh Hefner: “Guverner države Utah, Gary R. Herbert nedavno je potpisao zakon kojim je pornografija proglašena ‘javnom zdravstvenom krizom‘. Konzervativni guverneri Mississippija i Sjeverne Karoline potpisali su zakone koji promiču diskriminaciju LGBT zajednice. A svugdje po zemlji nastavljaju se napadi na Planned Parenthood i reproduktivna prava dok se evangelički političari bore da zaobiđu Roe v. Wade sa zakonima koji bi znatno otežali pristup pobačaju.”
  3. Donald Trump još uvijek nije do kraja oblikovao svoje političko biće, znajući kako mu za pobjedu trebaju glasovi društvenih konzervativaca te je moguće da ublaži svoju retoriku i poteze kako bi zadovoljio one koji su ga izabrali.
  4. U slučaju Trumpova poraza republikanci bi mogli prekinuti svoj eksperiment s ekscentričnim likovima i vratiti se osnovnoj konzervativnoj struji koja se trenutačno udaljila od Trumpa i stranke. Umjesto Trumpa njihov putokaz mogao bi se napokon usmjeriti prema osobama kalibra Ronalda Reagana, jednog od najomiljenijih američkih predsjednika.
  5. Za zemlje jugoistočne Europe: Obama i razni borci za ljudska (i neljudska, ako se čovjek osjeća kao pas) prava, toliko su “napredovali” u svojoj borbi da je za većinu građana Europe to izrazito degutantno. Kontrarevolucija s istoka, gdje se ljudske duše još uvijek nisu uljuljkale u letargiju progresivizma, mogla bi biti dovoljno snažna da zaustavi daljnje širenje ludosti seksualne revolucije.

I dok Hefner takve pokušaje naziva “posljednjim okršajima vojske samoprozvanih moralnih autoriteta u povlačenju, koji su posljednjih 50 godina ponovno i ponovno trpjeli poraze”, ne možemo se oteti dojmu kako njegov krik na kraju teksta: “Već smo pobijedili u ovim bitkama, i opet ćemo pobijediti”, predstavlja posljednji krik čovjeka čije nasljeđe polako blijedi.

Jer na kraju krajeva, ako te odbace i “pojedu” vlastita djeca, a ono što si stvarao cijeli život polako propada, možeš li se stvarno smatrati pobjednikom?

Tino Krvavica | Bitno.net

Objavljeno: 13. srpnja 2016.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi