„Ništa više ne možemo učiniti. Vaše prvo dijete će umrijeti za nekoliko dana, a onda će ubrzo preminuti i njezina sestra“, glasila je strašna prognoza s kojom se Sarah Mishler suočila prije četiri godine, u siječnju 2015. Liječnik joj je nastavio objašnjavati kako su pred njom dvije opcije. Jedna je značila da čeka smrt dviju beba u trbuhu. Druga je bila da pristane na pobačaj jedne bebe kako bi druga dobila veću šansu za preživljavanje.

„Mi vam predlažemo drugu opciju“, završio je liječnik. Sarah Mishler je tada bila u 20. tjednu trudnoće, odnosno u razdoblju kada je već mogla osjetiti pokrete svojih djevojčica. „Moje majčinsko srce je svakim njihovim pokretom još više gorjelo ljubavlju prema tim sićušnim ljudima i sa željom da ih zaštitim svakim vlaknom svoga bića“, kaže.

Priznaje kako je itekako dobro razumjela liječnike koji su joj poručili da svaki sat za njih može biti posljednji, ali je znala kako ona neće biti ta koja će o tome odlučivati. „Tvorac života mi je povjerio ove dvije malene duše. On će biti taj koji će odlučiti kada se trebaju vratiti kući“, objašnjava.

Nakon toga se više nije vratila u bolnicu u kojoj su joj predložili pobačaj. „Našoj djeci tamo nije ponuđena nada za preživljavanje. Mi smo odlučili kako ćemo u vjeri čekati dan kada će ih Gospodin pozvati k sebi. Međutim, dani su se pretvorili u tjedan, a tjedan u dva tjedna…“, prisjeća se.

Mlada trudnica je u međuvremenu vođenje svoje trudnoće povjerila jednom katoličkom liječniku koji joj je obećao da će učiniti sve što je u njegovoj moći da djeci pruži priliku za život. Bračni par je u 22. tjednu trudnoće doznao kako je stanje manje djevojčice postalo kritično te da će ubrzo umrijeti. Prošao je još jedan tjedan… i još jedan tjedan….

Devet tjedana kasnije presretna majka je dočekala rođenje svojih djevojčica. Liječnik ju je tijekom poroda upozorio kako će bebe biti premalene za plač te da se ne brine ako rađaonica poslije njihova rođenja ostane tiha.

Malena Gianna Therese se rodila prva i oglasila se takvim plačem da ju je mogla čuti cijela bolnica Svetog Josipa. Zatim je stigla i Chiara Marie, blizanka kojoj su prognozirali „kako neće uspjeti“. Mlađa blizanka je svijet pozdravila takvom galamom i nemirnim pokretima da ju je liječnik gotovo ispustio iz ruku.

„Kada danas pogledam svoje lijepe, slatke, neustrašive i nevjerojatne trogodišnjakinje, moje oči se napune suzama. Razmišljam o svemu što se moglo dogoditi. Razmišljam koliko je majki sjedilo u onom istom uredu, u onoj istoj stolici, i suočilo se s jednako razornim vijestima. Koliko je samo preplašenih i preopterećenih majki, suočenih s malo razloga za nadu, odlučilo poslušati savjet liječnika?“ kaže.

Foto: Facebook/Sarah Mishler

Sarah Mishler je svjesna kako neke žene možda neće dočekati lijep ishod teške priče. „Međutim, život moje Chiare, bebe koja je ‘trebala umrijeti’, dokazuje da mi ne možemo znati što nam je Bog pripremio.“

Za kraj donosi tri razloga zbog čega je pro-life: „Ja sam pro-life jer vjerujem u Stvoritelja života, koji jedini može davati i uzimati. Ja sam pro-life jer vjerujem da je svaki život, bez obzira koliko traje, vrijedan življenja. Ja sam pro-life jer su moje kćeri dokaz da je život svet i vrijedan naše zaštite, od trenutka začeća do prirodne smrti!“

“There is nothing we can do. She is going to pass away any day and, when she does, her sister will pass away shortly…

Objavljuje Sarah Mishler u Srijeda, 6. veljače 2019.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net