ZABRINJAVAJUĆA ODLUKA

Katolička bolnica u Kanadi morat će obavljati eutanaziju?

Tri godine nakon legalizacije, eutanazija i potpomognuto samoubojstvo više nisu samo pravo, već i dužnost…

Foto: Shutterstock

Katolička bolnica svete Marte u kanadskoj pokrajini Novoj Škotskoj morat će omogućiti potpomognuto  samoubojstvo ili eutanaziju. Rezultat je to pritiska i pravnih prijetnji jedne od udruga koje zagovaraju pravo na eutanaziju.

Premda je 1996. godine bolnici Svete Marte u Antigonishu posebnim ugovorom s nadležnim tijelima zajamčeno pravo na djelovanje u skladu s katoličkim vrijednostima, prošloga je mjeseca pokrajinski odjel za zdravstvenu zaštitu potiho proglasio smjernice prema kojima je bolnica obvezna ponuditi potpomognuto samoubojstvo.

„Ovakvim pristupom poštuje se ugovor sa sestrama iz Svete Marte iz 1996. koji potvrđuje filozofiju, poslanje i vrijednosti Svete Marte u skladu s njezinim vjerskim identitetom, dok se istovremeno potvrđuje ozakonjena obveza osiguravanja dostupnosti potpomognutog samoubojstva na području Antigonisha svima onima koji ga zatraže ili ispunjavaju kriterije za pristup toj usluzi“, kazao je potpredsjednik odjela za zdravstvo Tim Guest.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iz udruge „Dostojanstveno umiranje“ pozdravljaju odluku nadležnih tijela, nadajući se kako će ovakav proaktivan pristup vlasti biti primijenjen i u ostalim kanadskim pokrajinama.

Podsjećamo kako je eutanazija  u Kanadi legalizirana 2016. godine, čime se ta zemlja pridružila malom broju europskih zemalja koje su legalizirale eutanaziju, a od kojih najliberalniji zakon ima Belgija.

U veljači 2015. godine kanadski Vrhovni sud srušio je stoljetni zakon koji je zabranjivao potpomognuto samoubojstvo jer je prema ocjeni sudaca, kršio Povelju prava i sloboda budući da su mnogi zbog zabrane eutanazije prerano izvršavali samoubojstvo, bojeći se da to, zbog neizdrživih bolova, neće moći učiniti kasnije. Odlukom suda, pravo na potpomognuto samoubojstvo ima svaka „uračunljiva odrasla osoba koja svjesno pristaje na prekid života, a nalazi se u teškom i neizlječivom stanju bolesti ili nemoći koje uzrokuju nepodnošljive patnja za pojedinca.“ Prema prijašnjem zakonu bolesnik je mogao tražiti lijekove za ublažavanje bolova, odbiti umjetno davanje hrane i vode ili medicinsku opremu za održavanje života, međutim nije imao pravo na liječničko potpomognuto samoubojstvo.

Nakon odluke Vrhovnog suda, više od 30 predstavnika različitih kanadskih kršćanskih zajednica, među kojima su i članovi Kanadske biskupske konferencije, te preko 20 islamskih i židovskih vjerskih vođa  potpisalo je zajedničku izjavu u kojoj odlučno odbacuju eutanaziju te pozivaju na poštivanje dostojanstva svake ljudske osobe. Nažalost, par godina nakon što je devetero sudaca kanadskog Vrhovnog suda srušilo stoljetni zakon koji je zabranjivao potpomognuto samoubojstvo i otvorio put legalizaciji eutanazije koja je uslijedila godinu dana kasnije, eutanazija je shvaćena gotovo kao dužnost, a ne više samo kao pravo, što potvrđuju različiti primjeri među kojima je i onaj iz kanadske bolnice koja u svojoj čekaonici oglasom poziva sve koji trpe zbog svoje bolesti, da svoje patnje okončaju eutanazijom.

Dodajmo kako je tijekom jučerašnje audijencije za 350 članova Talijanskoga saveza udrugā liječnikā i stomatologā papa Franjo jasno i glasno ponovio da eutanazija i potpomognuto samoubojstvo nisu odluke povezane sa slobodom bolesnika, već odbacivanje onoga tko trpi i izraz lažne samilosti prema osobi koja želi umrijeti.

„Medicina je, po definiciji, služenje ljudskom životu, stoga je nezaobilazno shvaćanje osobe u njezinoj duhovnoj i materijalnoj cjelovitosti, u njezinoj individualnoj i društvenoj dimenziji…  Liječnik treba vidjeti muškarca ili ženu koje valja pratiti savjesno, razumno i sa srcem, posebno u najtežim trenutcima. Takvim se ponašanjem može, i mora, odbaciti svaka napast – potaknuta također zakonskim promjenama – da se medicina rabi kako bi se udovoljila eventualna želja bolesnika da umre, pružajući pomoć za samoubojstvo, ili uzrokujući izravno smrt eutanazijom. Riječ je, naime, o kraćim postupcima u odnosu na odluke koje bi mogle izgledati kao izraz slobode osobe, kada uključuju mogućnost odbacivanja bolesnika, ili o lažnoj samilosti pred zahtjevom osobe za pomoć da što prije umre“, kazao je papa Franjo, te podsjetio na encikliku ‘Evangelium vitae’ svetoga Ivana Pavla II. koji je eutanaziju prokazao kao „perverziju pravog sažaljenja“ koje se rađa ondje gdje se „život cijeni samo u mjeri u kojoj donosi užitak i blagostanje“, dok je „put ljubavi i istinske samilosti potpuno drugačiji“.

Podsjetimo na kraju kako je prema nauku Katoličke Crkve eutanazija u deklaraciji o eutanaziji “Iura et bona”  iz 1980. godine definirana kao “čin ili propust koji po svojoj naravi ili nakani prouzrokuje smrt s ciljem da bi se na taj način uklonila svaka bol”, u potpunosti je neprihvatljiva. Nauk Crkve o eutanaziji jasno je izložen u Katekizmu Katoličke Crkve:

“Kakve god bile pobude i sredstva, izravna eutanazija znači dokrajčiti život osobama prikraćenima, bolesnim ili na samrti. Eutanazija je moralno neprihvatljiva. Tako stanoviti čin ili propust, koji po sebi ili po namjeri izaziva smrt da bi se prekinuli bolovi, predstavlja ubojstvo teško protivno dostojanstvu ljudske osobe i poštovanju prema živome Bogu, njezinu Stvoritelju. (KKC 2277)

Katekizam Katoličke Crkve spominje i tzv. “pasivnu eutanaziju”, gdje se, za razliku od “aktivne”, odustaje od “terapeutske upornosti” ili se uporabom analgetika, kao neželjeni učinak, skraćuju dani života. (Vidi: KKC 2278; 2279)

Miodrag Vojvodić | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 22. rujna 2019.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi