Njegova župa obuhvaćala je područje koje se prostiralo na više od 4300 kvadratnih kilometara i na kojem je živjelo oko 10 000 raštrkanih župljana, a jedino prijevozno sredstvo koje je imao bila je njegova mula.

Argentinski narod pamti ga pod nadimkom “gaučo-svećenik”, a argentinske visoravni, planine i pampasi pamte tragove njegovih dalekih putovanja koja je poduzimao kako bi došao i do najzabačenijeg sela u kojem su živjeli njegovi župljani.

Njegovo ime je Jose Gabriel del Rosario Brochero, a 2013. proglašen je blaženikom. Za nekoliko mjeseci postat će tek drugi proglašeni argentinski svetac.

Otac Brochero svoj nadimak “svećenik kauboj” dobio je jer se rijetko kad odvajao od ponča i sombrera, karakteristične odjeće gauča, južnoameričkih kauboja.

Kada bi o. Brochero išao na jedno od svojih brojnih putovanja uvijek bi sa sobom nosio ikonu Blažene Djevice Marije, molitvenik i stvari potrebne za služenje mise, kako bi u bilo kojem trenutku putovanja mogao udijeliti sakramente svakoj osobi koju sretne.

Uz ovog blaženika veže se rečenica koja odaje njegov karakter spreman na sve kako bi spasio svoje stado: “Jao đavlu ako misli ukrasti koju dušu od mene.”

O. Brochero tijekom života osnovao je školu za djevojke, kuću za duhovne vježbe, a pomogao je i u izradi pošte, telegrafskog ureda i oko 200 kilometara cesta.

Svoju posebnu brigu za župljane pokazao je tako što je velik dio vremena posvećivao siromasima i bolesnima, osobito 1867. kad je izbila epidemija kolere. Među ostalima skrbio je i za gubavce, zarazivši se i sam gubom od čega je nakon nekoliko godina umro.

Zbog gube je također oslijepio i oglušio te je morao napustiti župničke dužnosti, provevši zadnjih nekoliko godina svog života živeći sa svojom sestrom.

Umro je 26. siječnja 1914., njegove zadnje riječi bile su: “Sad imam sve spremno za putovanje.”

Tino Krvavica | Bitno.net