Vjeruje li Jordan Peterson u Boga? To je pitanje koje su si mnogi vjernici posljednjih godina višekratno postavljali.

S jedne strane, kanadski klinički psiholog i sveučilišni profesor koji se 2016. godine proslavio otporom političkoj legitimaciji najnovijih valova seksualne revolucije, opetovano je – pa i kroz seriju predavanja o Starome zavjetu – ukazivao na važnost i neprolaznost biblijske mudrosti i kršćanske simbolike.

Debatirajući s glavnim nositeljima “novoga ateizma”, kao što je Sam Harris, Peterson je godinama ukazivao na značaj religije općenito i kršćanstva posebno, čineći to s toliko minucioznom argumentacijom da bi ga svatko tko bi ga tada vidio po prvi puta s visokom razinom sigurnosti proglasio vjernikom. Nasuprot Harrisu, koji sve religije vrednuje izrazito negativno, Peterson je neprestano ukazivao na brojne prednosti vjerskoga pogleda na svijet, kako za društvo, tako i za pojedinca.

2019. godine Peterson je katoličku vjeru opisao kao fenomen koji u isto vrijeme odiše neobičnošću, ali je ujedno i vrhunac mentalnog zdravlja:

“Bio sam u mnogim europskim katedralama. Naravno, riječ je o zadivljujućim postignućima, ali gotičkim, neobičnim. Doktrina je jeziva, kompleksna i nadrealna. Biblijski tekstovi također. Uzmimo, na primjer, Knjigu otkrivenja. No mislim da je katoličanstvo maksimum zdravlja koji ljudi mogu doseći. Trebamo metafizički narativ koji će nas držati na okupu, zbog čega on mora biti utemeljen na nečemu transcendentnome i apsolutnom”.

S druge pak strane, Petersonovi argumenti u korist religije često su bili isključivo pragmatične naravi. Nerijetko bi se svodili na poistovjećivanje svakoga od nas s “mitskim junakom” – a središnji “mitski junak” zapadne civilizacije je, dakako, Isus Krist – te ukazivali na potrebu za oponašanjem njegovih vrlina kako bismo prosperirali u vlastitu životu.

Objetivna istinitost biblijskih izvješća o životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista za Petersona je bila od sekundarnog značaja.

Na izravne upite o vlastitoj vjeri u Boga, Peterson je obično davao kriptične odgovore poput “Djelujem kao da Bog postoji”, ili pak one šaljive, kao što je: “Bojim se da bi Bog doista mogao postojati”. Što je više izbjegavao konkretan odgovor, to su se pitanja o Petersonovoj vjeri više množila, pa joj je Peterson – i dalje odbijajući dati jednoznačan odgovor – ponekad znao posvetiti i čitava predavanja.

Jedini nedvosmisleni zaključak koji se iz svega mogao izvući svodiv je na rečenicu: Jordan Peterson nije vjernik u klasičnom smislu riječi.

Međutim, posljednjih se nekoliko dana kršćanskim medijskim platformama diljem svijeta pronijela vijest kako je Peterson – koji se u javnost vratio novom knjigom i nastupima nakon više od godinu dana izbivanja zbog zdravstvenih tegoba – na rubu preobraćenja.

Naime, u razgovoru s pravoslavnim intelektualcem Jonathanom Pageauom, Peterson je, očigledno dirnut, izgovorio sljedeće:

“C. S. Lewis istaknuo je kako je razlika između Krista i mitoloških bogova u tome što postoji i povijesna reprezentacija Krista… Možemo raspravljati je li riječ o nečemu autentičnom ili ne, ali ipak postoji povijesna priča, stvarna osoba koja je doista živjela – plus mit. Krist je jedinstvo tih dviju stvari”.

“Problem je što vjerojatno vjerujem u to, ali ne znam – zapanjen sam vlastitom vjerom i ne razumijem je. Vjerujem da je neporecivo, objektivni svijet i narativni svijet dodiruju se, vidio sam to ponekad. Vrhunaravni primjer toga trebao bi biti Krist, i to mi se čini neobično utemeljenim. Još uvijek to ne mogu u potpunosti shvatiti, djelomice zato što je riječ o previše zastrašujućoj stvarnosti da bi se posve vjerovalo. Ne znam što bi se čovjeku dogodilo kada bi povjerovao”, rekao je Peterson.

U drugim dijelovima razgovora, Peterson se dotaknuo još nekih aspekata vjere.

Problem oko kršćanstva za njega je što se mnogi kršćani i vjerske ustanove ne ponašaju kao da doista vjeruju u ono što propovijedaju:

“To je slučaj, recimo, s Katoličkom Crkvom, ili barem načinom na koji ju se prikazuje, ispunjenu seksualnom korupcijom, na primjer. Zar doista vjerujete da je Isus Krist Sin Božji i ipak tako djelujete? I ja bih trebao prihvatiti vašu vjeru? Čini mi se da je Crkva zapravo prilično kriva za to jer pokušaji rješavanja tog nereda su, po mojoj procjeni, nepotpuni”.

U razgovoru s Pageauom, Peterson se dotaknuo i svojih osobnih, ali i obiteljskih zdravstvenih problema.

Njegova žena Tammy ozdravila je od teške bolesti, a Peterson se još uvijek oporavlja od posljedica zdravstvene odiseje koju je prošao nakon odvikavanja od standardiziranih lijekova za anksioznost, koja je uključivala induciranu komu i višemjesečni oporavak u klinikama od Sjeverne Amerike, preko Rusije, pa do Srbije.

“Cijenim ono što imam i činim sve što mogu kako bih se kontinuirano podsjećao na to, kao i moja žena. Značajno se promijenila od svoje borbe s rakom. Postala je znatno pobožnija, rekao bih. Molimo se prije večere, i činimo to ozbiljno, polazeći od zahvalnosti za nevjerojatnu količinu blagoslova kojima smo zasuti”, rekao je Jordan Peterson, kojega su osobna iskustva, kako se čini, dovela na samo jedan korak do prihvaćanja Krista.