Nekoliko plakata inicijative ProLife.hr koji su prije par dana polijepljeni po Zagrebu noćas su išarani.

Počinitelji tog vandalskog čina prebrisali su glavnu poruku plakata i cijele kampanje sa sloganima koji zapravo dobro dočaravaju apsurdnost njihove pozicije.

Umjesto “Želim živjeti”, napisano je “Želim birati”, kao da odabir za život doista ima neku alternativu osim – smrti.

“Hrabri” aktivisti su pod okriljem noći napisali i “Želim živjeti u sekularnoj državi”, iako je svakome upućenijem već odavno jasno da pitanje abortusa nije “vjersko” pitanje te da postoji čitav niz ateista koji se pobačaju suprotstavljaju iz etičkih razloga.

Neke plakate su jednostavno i neinventivno – išarali.

Ali, ono što više zabrinjava od ovog “gerilskog” čina, inače sasvim kažnjivog, jest medijska reakcija na njega.

“Skupina aktivista”, izvijestili su mediji, svoj su vandalizam opisali kao “malu noćnu akciju” kojom su “uredili manipulativne plakate”. Ove fraze iz njihova priopćenja većina su medija, među njima Index i N1, prenijeli bez ikakve zadrške, bez davanja čitateljima do znanja da je riječ o citatu iz priopćenja. Pri tome su frazu o “noćnoj akciji” slavodobitno stavili i u naslov.

Time su pokazali neprofesionalnost i potpunu pristranost, odlike koje nisu nepoznate na hrvatskoj medijskoj sceni. Međutim, ta rutinska pristranost postaje opasna kada, kao u ovom slučaju, znači ignoriranje vandalskih i nasilnih čina ili relativiziranje njihovih posljedica.

Što bi se, primjerice, dogodilo kada bi neki “aktivisti” krenuli noću išarati zidove zgrada televizijske postaje N1 ili portala Index uvredljivim porukama ili razbijati njihove prozore? Da li bi i onda moguće priopćenje tih vandala u kojem bi njihovo iživljavanje bilo opisano kao “mala noćna akcija” prenosili bez ikakva odmaka, simpatizirajući se s njim? Naravno da ne bi, kao što bi zasigurno, i to s pravom, kritizirali one medije koji bi to učinili…

U ovom trenutku riječ je o šaranju plakata, ali što ako se dogodi da ideološka pristranost ostane dominantna kada se dogodi, ne daj Bože, nasilje nad ljudima, bez obzira kojoj strani u ovom društvenom sporu pripadali? Imali smo takve primjere – kada se dogodio fizički napad na štand U ime obitelji o kojemu se izvještavalo upravo tako – opasno pristrano.

Svaki privatni medij ima legitimno pravo na simpatiziranje ove ili one svjetonazorske opcije, to nije upitno. Ono što mora ostati pravilo jest da ozbiljni mediji (ili oni koji se predstavljaju takvima) ne smiju simpatizirati s vandalizmom ili nasiljem, bez obzira odakle dolazilo i prema kome bilo usmjereno.

A na tom su važnom testu u ovom slučaju mnogi “pali”.

Goran Andrijanić | Bitno.net