'PODSJETNIK ISPOVJEDNICIMA'

Biskup Perić uputio okružnicu o pobudnici Amoris laetitia i pričešćivanju razvedenih

Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić uputio je 22. listopada 2016. okružnicu naslovljenu “Podsjetnik ispovjednicima” koju prenosimo u cijelosti.

peric_razvedeni

Foto: Flickr.com/bkbih.ba

Zahvaljujem poštovanim dekanima koji su, na poziv Ordinarijata, od 13. travnja, upriličili korone, gdje se razmatralo o zaključcima Sinode i pobudnici pape Franje Amoris laetitia. Iz zapisnikâ je vidljivo da su se iznosila neka opća razmišljanja i neki konkretni primjeri iz pastorala. Na sve župne urede naših biskupija poslan je hrvatski prijevod apostolske pobudnice Amoris laetitia.[1] Pri njezinu čitanju svećenici će imati pred očima trajan svetopisamski, crkvenopredajni i crkvenoučiteljski nauk o dostojnu ili nedostojnu primanju sv. Pričesti: „Tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac Tijela i Krvi Gospodnje. Neka se, dakle, svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer, tko jede i pije, sud sebi jede i pije, ako ne razlikuje Tijela“ (1 Kor 11,27-29).

Navodim više papinskih dokumenata, objavljenih u posljednjih 35 godina, u kojima se jasno i nedvosmisleno naučava da katolici, valjano vjenčani pa rastavljeni te ponovo civilno vjenčani, ne mogu primati sv. Pričesti dok svoje stanje protuslovlja s Božjim zakonom crkveno ne riješe. Crkva je dužna takve osobe pratiti brigom i ljubavlju. Stoga pozivam braću svećenike da ne trnu veze takvih osoba s vjerom i Crkvom, i da ih, osobito u teškoj bolesti i na samrtnoj postelji, svakako nastoje pohoditi i ponuditi im svoje molitve i svete sakramente koje u takvim okolnostima raskajani mogu, smiju i trebaju primiti.

Kao podsjetnik ispovjednicima navodim papinske dokumente o toj temi:

1. – Godina 1981. – Familiaris consortio, br. 84 naučava: „Konkretno znači da muž i žena, kada iz teških razloga na primjer radi odgoja djece – ne mogu ispuniti obvezu rastave, preuzmu obvezu da žive u potpunoj suzdržljivosti, to jest da se uzdržavaju od čina koji su pridržani samo ženidbenim drugovima“.[2] Samo u takvu stanju mogu pristupiti sakramentu. Ispovjednik u svakom konkretnom slučaju procjenjuje ima li podlogu odrješenje podijeliti ili uskratiti.

2. – Godina 1983. – Kanon 915. Zakonika kanonskoga prava: „Neka se primanje svete Pričesti ne dopušta izopćenima ni udarenima zabranom bogosluženja pošto im je izrečena ili proglašena kazna, a ni drugima koji tvrdokorno ustraju u očito teškom grijehu“.[3]

3. – Godina 1990. – Kanon 712. Zakonika kanona Istočnih Crkava propisuje: „Od primanja Božanske Euharistije treba odvraćati one koji su javno nedostojni“.[4]

4. – Godina 1992. – Katekizam Katoličke Crkve, br. 1650: „Crkva drži da ne može priznati valjanom novu vezu ako je prvi brak valjan. Ako su se rastavljeni građanski ponovno vjenčali, nalaze se u stanju koje se objektivno protivi Božjemu zakonu. Stoga ne mogu pristupati euharistijskoj Pričesti dokle god traju takve prilike. […] Ne može im se udijeliti ni pomirenje u sakramentu pokore, osim onima koji se pokaju što su povrijedili znak Saveza i vjernosti Kristu, obvezavši se živjeti u potpunoj uzdržljivosti“.[5]

5. – Godina 1994. – U povodu Međunarodne godine obitelji Pismo Kongregacije za nauk vjere biskupima Katoličke Crkve o primanju sv. Pričesti vjernika koji su nakon ženidbene rastave sklopili novu ženidbu, a koje je odobrio sv. Ivan Pavao II.: „Vjernik koji obično živi bračnim životom s osobom koja nije zakonita supruga ili zakoniti suprug, ne može pristupati euharistijskoj Pričesti. Ako bi to on prosudio mogućim, pastiri i ispovjednici, jer se radi o teškoj stvari i o zahtjevima duhovnoga dobra osobe i zajedničkoga dobra Crkve, imaju tešku obvezu upozoriti ga da je takav sud savjesti u otvorenoj suprotnosti s naukom Crkve. I moraju na ovaj nauk podsjećati u poučavanju sve vjernike koji su im povjereni“.[6]

6. – Godina 2000. – Vjerodostojno tumačenje kan. 915, koje je Papinsko vijeće za zakonske tekstove, u dogovoru s Kongregacijom za nauk vjere i Kongregacijom za bogoštovlje i stegu sakramenata, dalo u Izjavi o pristupljivosti svetoj Pričesti vjernika koji su rastavljeni i ponovo vjenčani: „U konkretnu slučaju, pripuštanje svetoj Pričesti vjernikâ rastavljenih i ponovo vjenčanih, jest skandal, shvaćen kao radnja koja druge potiče na zlo, i koji se odnosi istodobno na sakrament Euharistije i na nerazrješivost ženidbe”.[7]

7. – Godina 2005. – Sažetak (Kompendij) Katekizma Katoličke Crkve određuje da rastavljeni i ponovo civilno vjenčani „ne mogu dobiti sakramentalno odrješenje ni pristupiti svetoj Pričesti niti mogu preuzimati stanovitee crkvene odgovornosti dokle god traje takvo stanje koje se objektivno protivi Božjemu zakonu“.[8]

8. – Godina 2007. – Sacramentum caritatis Benedikta XVI.: Biskupska je sinoda potvrdila praksu Crkve, utemeljenu na Svetom Pismu (usp. Mk 10,2-12), da ne pripušta sakramentima rastavljene i ponovo vjenčane jer njihovo stanje i njihova životna situacija objektivno protuslove onom sjedinjenju Krista i Crkve koje je označeno i ostvareno u Euharistiji.[9]

Kardinal Gerhard Ludwig Müller, pročelnik Kongregacije za nauk vjere, osvrćući se na Amoris laetitia 2016. kaže: „Norme iz Familiaris consortio 84 i Sacramentum caritatis 29 još su valjane, i primjenljive u svakom slučaju“.[10]

Apostolska pobudnica jest pismo vjernicima kojim Papa pobuđuje vjersku djelatnost, poticajno pomaže u svladavanju poteškoća, ohrabruje katolike, svraćajući im pozornost na neke pogibelji ili loše posljedice. Apostolskim konstitucijama doneseni su Zakonik[11] i Katekizam,[12] a Kompendij motu proprijem.[13] Katekizam i njegov Sažetak dogmatski obvezuju u Crkvi; svi koji preuzimaju učiteljsku (navjestiteljsku) službu u ime Crkve prisežu da će tu dužnost obavljati sukladno tim ispravama; u njima je vjerodostojno izrečeno što katolici vjeruju. Zakonici kanonskoga prava za Latinsku Crkvu, odnosno za Istočne Katoličke Crkve, pravno obvezuju u Crkvi i uređuju odnose sukladno onomu što i kako Crkva vjeruje i slavi. Apostolske pobudnice niti ukidaju postojećih pravnih odredaba; niti definiraju sadržaja vjere, nego daju poticaje za dušobrižničko djelovanje.

Stoga ostaju na snazi odredbe da se euharistijska Pričest ne može dijeliti bez sakramentnoga odrješenja, a to se odrješenje ne može dati osobi koja na ženidben način živi u neregularnoj zajednici ili crkveno nevjenčana.[14]

Pobudnica pape Franje Amoris laetitia pruža i biskupu, i svećeniku, i vjerniku obilje misli i poticaja u uređenju vjerskoga života i djelovanja, i na nju se valja iznova navraćati.

Podsjećamo na žarku preporuku ili, točnije, na zapovijed sv. Pavla sv. Timoteju, tj. svakomu od nas: „Ne budi dionikom tuđih grijeha! Sebe čistim čuvaj!“ (1 Tim 5,22). Nemoj govoriti drugomu da nešto nije grijeh, a objektivno jest! Ne hvali ničijega nereda i zla! A pogotovo to ne čini u sakramentu ispovijedi! Da ne postaneš i sam sudionikom i pokroviteljem nečije osude!

Svima upućujem srdačan pozdrav preporučujući Gospodinu i svećenike i vjernike, moleći Blaženu Djevicu Mariju, utočište grješnika, kao i sve svetce koji su pretrpjeli mučeništvo iz ljubavi prema jednosti i nerazrješivosti sakramentne ženidbe, da nam svojim zagovorom kod milosrdnoga Boga pomognu uvijek pronaći prikladnu riječ istine u ljubavi.

+ Ratko Perić, biskup

—-

[1] Franjo, Amoris laetitia – Radost ljubavi, talijansko izdanje, Vatikan, 19. ožujka 2016; hrvatsko izdanje, Zagreb, 2016., Dokumenti KS, br. 171. Ni ova pobudnica ni Gaudium Evangelii iz 2013. nemaju još latinske verzije.
[2] Ivan Pavao II., apostolska pobudnica Familiaris consortio, br. 84, latinsko izdanje, Vatikan, 22. studenoga 1981.; hrvatsko izdanje, Zagreb, 1981., Dokumenti KS, br. 64. Za takvo stanje Ivan Pavao II. rabi izraz „u suzdržljivosti”, a Benedikt XVI., Sacramentum caritatis, br. 29, takav način života naziva “kao prijatelji, kao brat i sestra”.
[3] Codex iuris canonici, kan. 915; latinsko izdanje, Vatikan, 1983.; latinsko-hrvatsko izdanje, Zagreb, 1988. i 1996.
[4] Zakonik kanona Istočnih Crkava, latinsko-hrvatsko izdanje, Zagreb, 1996.
[5] Katekizam Katoličke Crkve, hrvatsko izdanje, Zagreb, 1994., br. 1650; latinsko izdanje, Vatikan, 1996.
[6] Pismo Kongregacije za nauk vjere, od 14. rujna 1994., točka 6; hrvatski prijevod: IKA D – 24653/10; 19. listopada 1994.; usp. „Pismo biskupima“, u: Crkva na kamenu, 12/1994., str. 2.
[7] Pismo od 24. lipnja 2000.: „Nema Pričesti ponovno civilno vjenčanima“, u: Crkva na kamenu, 7/2015., str. 4-6.
[8] Katekizam Katoličke Crkve, kompendij, talijansko izdanje, 2005, br. 349; hrvatsko izdanje HBK i BK BiH, Split, 2006.
[9] Benedikt XVI., Pobudnica Sacramentum caritatis, 22. veljače 2007., br. 29; Zagreb, 2007., Dokumenti KS, br. 146.
[10] Kard. Müller u Govoru u Oviedu, Španjolska, 4. svibnja 2016. (prijevod Govora u Službenom vjesniku, 3/2016., u pripremi).
[11] Apostolska konstitucija Ivana Pavla II., Sacrae disciplinae leges – Zakone svete stege, od 25. siječnja 1983. kojom se proglašava Zakonik kanonskoga prava, u latinsko-hrvatskom izdanju ZKP, str. XIV.-XXXI. Apostolska konstitucija Ivana Pavla II. Sacri canones – Svete kanone, od 18. listopada 1990. kojom se proglašava Zakonik kanona Istočnih Crkava, Zagreb, 1996., str. IX.-XXIII.
[12] Apostolska konstitucija Ivana Pavla II., Fidei depositum – Čuvati polog vjere, od 11. listopada 1992. kojom se proglašava Katekizam Katoličke Crkve, obnovljen nakon Drugoga vatikanskoga koncila, u hrvatskom izdanju KKC, 1994., str. 9-15. (latinsko izdanje proglašeno motu proprijem Laetamur magnopere – Radujemo se veoma, od 15. kolovoza 1997.).
[13] Apostolsko pismo motu proprio Benedikta XVI., Vent’anni orsono – Već je dvadeset godina, od 28. lipnja 2005. za odobrenje i objavljivanje Kompendija KKC u hrvatskom izdanju Kompendija, str. 3-4.
[14] O svemu opširnije u našem članku „Suvremena crkvena rasprava o dva poglavlja“: Pričest civilno prevjenčanim katolicima. Homoseksualne sklonosti i udruživanja, u: Crkva na kamenu, 1/2016., poseban prilog, str. 1-8.

Objavljeno: 27. listopada 2016.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi