Novo sinodsko izvješće: Ne postoji zapreka da se ženama povjere upravljačke uloge u Crkvi

Završno izvješće radne skupine Sinode o sinodalnosti pod nazivom „Sudjelovanje žena u životu i vodstvu Crkve” otvara mogućnost „reformuliranja” određenih nadležnosti i funkcija svećenika, đakona i biskupa kako bi se ženama dala veća odgovornost u Crkvi, uz napomenu da pitanje ženskog đakonata „nije sazrelo”.

„Potrebno je posebno razmisliti o reformulaciji područja nadležnosti zaređenih službi”, stoji u završnom izvješću skupine koja je proučavala sudjelovanje žena u životu i upravljanju Crkvom, a koje je Vatikan objavio u utorak na talijanskom i engleskom jeziku.

Ovo je jedna od 10 skupina koje je utemeljio papa Franjo 2024. godine nakon prvog zasjedanja Sinode o sinodalnosti. (O izvješćima skupina koje su se bavile poslanjem Crkve u digitalnom okruženju i svećeničkom formacijom smo pisali ovdje i ovdje).

Rad i izvješće ove skupine koordinirao je Dikasterij za nauk vjere. U dokumentu skupina izražava otvorenost prema „mogućnosti novih službi — uključujući one vođenja zajednice — za laike i laikinje, kao i za redovnike i redovnice.”

Izvješće od 86 stranica, čiju je objavu odobrio papa Lav XIV., upozorava na „nelagodu” zbog različitih oblika „mačizma” i „klerikalizma” unutar Crkve te stoga predlaže redefiniranje upravljačke moći koje bi osiguralo nove vodeće položaje za žene.

U tom pogledu naglašava se da bi „redefiniranje ovih područja nadležnosti moglo utrti put priznavanju novih prostora odgovornosti za žene u Crkvi”.

U vezi sa ženskim đakonatom, u izvješću se navodi da pitanje „još nije sazrelo” te se upućuje na rad prethodnih povjerenstava — od kojih je drugo povjerenstvo iznijelo negativno mišljenje — bez donošenja konačnog suda.

Prijedlozi koji su sada pušteni u javnost također nisu konačni. Predani su Papi na razmatranje.

Više od hijerarhijskog „ustupka”

Tekst navodi da je potrebno „nadmašiti shvaćanje aktivnog sudjelovanja žena u životu i upravljanju Crkvom kao ‘ustupak’ hijerarhijskog autoriteta.”

Prema dokumentu, uključenost žena ne bi se trebala shvaćati kao puka funkcionalna zamjena, već kao stvarnost povezana s krsnim dostojanstvom, budući da su žene „nositeljice prava u tom pogledu, samim time što su krštene i nositeljice karizmi.”

Dokument također navodi da „ne postoji razlog ni zapreka koja bi sprječavala žene u obavljanju upravljačkih uloga u Crkvi” te naglašava da „sama činjenica da je netko žena ne sprječava osobe u preuzimanju vodstva u Crkvi”.

Iz ekleziološke perspektive, sudionici radne skupine smatraju potrebnim „nadvladati umjetnu podjelu između spolova i uloga, uzimajući u obzir zajedničko dostojanstvo svih stvorenja stvorenih na sliku i priliku Božju”.

U tom smislu, skupina naglašava kako se prioritet mora dati „redu bivanja u odnosu na red djelovanja”, podsjećajući da se sudjelovanje u poslanju Crkve temelji, prije svega, na krštenju i darovima Duha Svetoga prisutnima u narodu Božjem.

Izvješće napominje da razlučivanje tih karizmi pripada biskupu, koji ih može priznati putem mandata, delegiranja [funkcije] ili uspostave određene službe. Ipak, upozorava se da taj proces „nije usamljena odluka”, već u njega mora biti uključena i crkvena zajednica.

Uloga laika u vršenju biskupske službe

S teološkog i kanonskog stajališta, dokument pojašnjava da vjernici laici ne sudjeluju u svetim redovima, iako mogu surađivati u vršenju biskupske službe.

U tom kontekstu, autori naglašavaju da su i papa Franjo i Lav XIV. proveli ovu smjernicu u praksu imenujući žene na položaje autoriteta u Rimskoj kuriji, što predstavlja „model za razmišljanje”.

„Nedavna imenovanja žena na odgovorne položaje u nekim dikasterijima predstavljaju proročki znak simboličkog i praktičnog značaja. Ona predstavljaju prvi korak prema otvaranju novih prostora za sudjelovanje, prepoznajući da sposobnost upravljanja i razlučivanja nije isključiva povlastica muškog spola”, naglašava radna skupina.

Upozorenje na klerikalizam

Dokument upozorava da, unatoč tome, stavovi obilježeni „klerikalizmom” i dalje opstaju. U tom pogledu ističe se da „žene, čak i na odgovornim položajima, ponekad imaju poteškoća u sudjelovanju i u tome da ih se sasluša pod jednakim uvjetima kao i njihove muške kolege, osobito u interakciji sa zaređenim službenicima.”

Istovremeno se napominje da autoritet svojstven klericima proizlazi uglavnom iz njihova odnosa s euharistijom i iz njihova poslanja očuvanja jedinstva zajednice, iako to „ne isključuje mogućnost da se ovlast vođenja zajednica, barem u nekim slučajevima, povjeri i vjernicima laicima.”

Izvješće dodaje da se papina primatska ovlast također može delegirati krštenim pojedincima koji nisu primili svete redove, kako je utvrđeno apostolskom konstitucijom Praedicate Evangelium. Stoga dokument zaključuje da „nema prepreka da se ovaj pristup proširi i na lokalnu razinu u biskupijama.”

Sudjelovanje žena je „istinski znak vremena”

Izvješće, međutim, uočava i znakove promjena. Mnoge žene primjećuju sve veće priznanje od strane muških vođa koji su shvatili da njihovo sudjelovanje „nije ustupak ili prilagodba prolaznim kulturnim trendovima, već istinski znak vremena”.

Ova nova svijest, dodaje dokument, mogla bi postati „preduvjet za trajnu strukturnu transformaciju”.

Glavni tajnik Sinode, kardinal Mario Grech, naveo je u sažetku izvješća da će biti potrebni „hrabrost, praćenje i strpljenje za uvođenje postupnih promjena” kako bi se očuvalo crkveno zajedništvo i izgradile zajednice koje u potpunosti vrjednuju darove i karizme muškaraca i žena.