Vatikan je u utorak, 3. ožujka, objavio prva izvješća radnih skupina sa Sinode o sinodalnosti, višegodišnjeg savjetodavnog procesa koji je sazvao papa Franjo, a u kojem su bili pozvani sudjelovati svi katolički vjernici – od župne razine do biskupa i kardinala.

Radi se, konkretno, o dva od ukupno 15 završnih izvješća, a tiču se poslanja Crkve u digitalnom okruženju i svećeničke formacije.

Objavu dokumenata naredio je papa Lav XIV. kako bi se s cijelim Božjim narodom podijelili plodovi realiziranih promišljanja i razlučivanja, konkretizirajući jednu od bitnih značajki sinodalne Crkve: transparentnost i odgovornost, javlja IKA.

Generalni tajnik Biskupske sinode kardinal Mario Grech je, predstavljajući završna izvješća, poručio kako ih “treba shvatiti kao radne dokumente” koji već “sadrže vrijedne smjernice na kojima se mjesne Crkve i različite crkvene stvarnosti mogu već sada nadahnjivati.”

Među mnoštvom prijedloga koji su zabilježeni u izvješću o digitalnom okruženju treba istaknuti zahtjev za osnivanjem posebnog Papinskog povjerenstva za digitalnu kulturu i nove tehnologije te promišljanje o novom obliku crkvene jurisdikcije koji ne bi slijedio teritorijalne granice (o izvješću o svećeničkoj formaciji pisali smo OVDJE).

Digitalni misionari u digitalnoj kulturi

U izvješću ‘Poslanje Crkve u digitalnom okruženju’ ističe se kako “digitalni svijet nije samo skup alata koje treba svladati” već “nova kultura”.

“Baš kao što su misionari kroz povijest morali učiti jezike, razumjeti običaje te prilagoditi svoje pristupe, čuvajući pritom cjelovitost Evanđelja, tako su svi krštenici pozvani razumjeti ovu novu kulturu, ostajući pritom ukorijenjeni u istini, dobroti i ljepoti naše katoličke vjere.”

Priznata je i važnost “digitalnih misionara”, osobito među mladima, koji “imaju mogućnost doprijeti do šire publike od one koja pohađa svetu misu, nudeći tako Crkvi izvanredan resurs za slušanje i razumijevanje ljudi i za naviještanje Kristove Radosne vijesti”.

Članovi radne skupine istaknuli su i nužnost formacije digitalnih misionara koja bi “osim tehničkih aspekata”, uključivala i osnove teologije, duhovnosti te jezika prikladnog za misije ad gentes (lat. prema narodima, op. Bitno.net).

Upozoreno je i na opasnosti digitalne kulture poput stvaranja “eho komora”, polarizacije, manipulacije informacijama, širenja mržnje te iskorištavanja korisnika.

“Iste platforme koje omogućavaju povezanost također mogu stvoriti uvjete za dehumanizaciju”, upozorava se u izvješću zbog čega se ističe važnost zrelog življenja vjere, molitvenog života u zajednicama koje se susreću “licem u lice”, sakramentalnog života i kulture autentičnog susreta koja poštuje ljudsko dostojanstvo.

Novo vatikansko tijelo?

Među konkretnim prijedlozima posebno se ističe osnivanje Papinskog povjerenstva za digitalnu kulturu i nove tehnologije koje bi se bavilo novim teološkim, pastoralnim i pravnim pitanjima, pripremom smjernica za formaciju biskupa, svećenika, redovnika/ca i laika te pomaganjem lokalnim biskupskim konferencijama u uključivanju digitalnog poslanja u njihove pastoralne planove.

Značajan prijedlog je i razmatranje oblika crkvene jurisdikcije koji ne bi slijedili teritorijalne granice (s obzirom na to da ih digitalni svijet ne poznaje), već bi bili utemeljeni na pastoralnom praćenju.

Radna skupina smatra kako je potrebno izraditi smjernice o rizicima u digitalnom prostoru, a predlažu i propisivanje normi i smjernica za digitalnu pastoralnu skrb poput “digitalnog kapelanstva” ili duhovnog praćenja.

Važno je, tvrdi se također u dokumentu, poticati nacionalno i međunarodno povezivanje digitalnih misionara kako bi se ojačalo crkveno zajedništvo i razmjena dobre prakse.

Nije zanemareno niti financijsko pitanje te su članovi skupine predložili razvoj digitalnog središta za resurse na razini cijele Crkve te izradu smjernica za etičko prikupljanje sredstava i razvijanje održivih modela za projekte digitalnog poslanja.

Što se tiče nacionalne razine, biskupskim konferencijama predlaže se organiziranje formacije digitalnih misionara te uključivanje digitalnog poslanja u nacionalne pastoralne planove.

Također, predlaže se izrada etičkih i prevencijskih smjernica, međusobno povezivanje, financijska pomoć te pružanje podrške projektima kao što su “digitalni pastoralni programi” na razini župa.