Prosjak

Iako u sklopu Nadbiskupije djeluje agencija za zaštitu socijalno ugroženih Crosscare, koja između ostalog skrbi i za beskućnike, zbog sve većeg broja potrebnih, njezini su smještajni kapaciteti postali nedostatni. Prema službenim podatcima, na ulicama Dublina ima više od 160 beskućnika – tri puta više nego što ih je bilo prije početka krize 2009. godine.

Na ovo žalosno stanje upozoravali su mnogi, a među njima je bio i nadbiskup Martin.

„Dok s jedne strane vlada veselje i sve veća potrošnja, s druge strane broj beskućnika i gladnih sve je veći“, upozorio je nadbiskup, te pozvao predstavnike vlasti da okupe sve institucije uključene u skrb za beskućnike, kako bi se što prije osigurao njihov smještaj.

Spomenimo kako je dublinska nadbiskupija putem agencije Crosscare samo u 2013. godini pomogla više od 900 beskućnika, dok je za njih 155 uspjela osigurati trajan smještaj.

Osim što nastoji pomoći beskućnicima, agencija Crosscare organizirala je i „banku hrane“ putem koje je 2013. godine socijalno ugroženima podijeljeno više od 750 tona hrane. Ranije su pomoć tražili uglavnom beskućnici, dok u posljednje vrijeme pomoć traži sve veći broj obitelji.

– Živimo u nevjerojatnom svijetu u kojemu se u ovom gradu svakodnevno bacaju tone hrane, dok ljudi gladuju – rekao je nadbiskup Martin prigodom posjeta Crosscare centru u Dublinu.

Dodajmo kako i kod nas djeluju različite crkvene udruge koje pomažu beskućnicima, a među kojima je i nedavno osnovano prihvatilište za beskućnike „Ruže svetog Franje“ u Rijeci. Prihvatilište je osnovao trsatski Franjevački svjetovni red, a njegova su vrata otvorena svima – bez obzira na spol, dob, rasu i vjeroispovijest.

„Za sve potrebno u prihvatilištu brinu se uz voditeljicu i brojni volonteri- poslužitelji, kako bi korisnicima Prihvatilišta pružili ne samo prenoćište nego i ljudski odnos s bratom Čovjekom. Cilj rada Prihvatilišta je ne samo pružiti najpotrebnijima prenoćište, nego ih prije svega osposobiti za ponovnu integraciju u društvo, ovisno o psihofizičkim i drugim sposobnostima korisnika, provodeći s njima program radne terapije i rehabilitacije“ – stoji opisu Prihvatilišta.

Osim riječkog prihvatilišta spomenimo i Caritasovu kuću za beskućnike u Rakitju u kojoj boravi oko 50 korisnika, od kojih mnogi sudjeluju u Caritasovom programu „Pomoć u kući“ te tako i sami pomažu drugim korisnicima Caritasa, na primjer u manjim kućnim popravcima. Ovom vrstom radne terapije nastoji im se pomoći u privikavanju na preuzimanje obveza i život u zajednici, a povećava im svijest korisnosti i potrebnosti zajednici i društvu.

Na kraju, zaključimo riječima našeg poznatog pavlinskog redovnika p. Marka Glogovića koji je 2011. godine i sam postao beskućnikom, te tjedan dana prije Božića proveo s karlovačkim beskućnicima u njihovom Centru, točnije staroj montažnoj kući (čitaj: kontejneru), smještenoj na periferiji. Njegove riječi bit će nam najbolja adventska meditacija:

„Živimo u društvu koje otvara niz prihvatilišta i organizira razne akcije za pomoć životinjama, a ja se ne mogu sjetiti neke velike akcije za pomoć beskućnicima… Radim ovo i kako bih ljudima pokazao da Božić nije iskreno proživljen ako ga se slavi pod staklenim zvonom. Božić se događa upravo na mjestima poput prihvatilišta za beskućnike, zlostavljane žene ili napuštenu djecu. Tu se Bog želi roditi i tamo nas želi oslobođene naših egoizama, vjerskih ili nacionalnih predrasuda, naših malih moralnih sudova o drugim ljudima.“

Miodrag Vojvodić|Bitno.net