Mišljenje stručnjaka: Turski papirus Evanđelja je krivotvorina

Salzburški stručnjak za sirski jezk i kulturu Shemunkasho ne vjeruje u vjerodostojnost nedavno u Turskoj predstavljenoga navodnoga starokršćanskoga aramejskog ulomka Biblije.

Papyrus

Kod papirusa koji je prije nekoliko dana predstavljen u Turskoj, za koji se tvrdi da je navodnog ulomka starokršćanskoga aramejskog Evanđelja, vjerojatno se radi o krivotvorini, uvjeren je salzburški stručnjak za sirski jezik i kulturu profesor Aho Shemunkasho.

Prema turskim i međunarodnim medijskim izvješćima dokument na aramejskom je 2000. godine zaplijenjen tijekom akcije protiv trgovaca starinama na turskoj obali Sredozemnog mora. Nakon toga papirus je nekoliko godina ležao u arhivama pravosuđa, a nedavno je otkriven i javnosti predstavljen u Ankari.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Riječ je navodno o 1500 godina staroj verziji Evanđelja. U turskim medijima nagađa se da bi papirus mogao biti kopija tzv. Barnabina evanđelja. Neki islamski stručnjaci smatraju da je to doista Evanđelje po Barnabi, koje u važnim aspektima odudara od Biblije, a ima određene paralele s islamom. Drugi stručnjaci u tom dokumentu vide samo falsifikat.

Glasnogovornica Etnografskog muzeja u Ankari, gdje se dokument trenutačno proučava, istaknula je da još nije moguće govoriti o starosti ili o sadržaju papirusa. Kada će proučavanje spisa biti gotovo, još uvijek se ne može znati. Prema izvješćima medija Vatikan je izrazio želju provesti vlastitu provjeru dokumenta.

Nakon čitanja medijskih izvješća prilično je sigurno da je rukopis “novijeg datuma i da je krivotvorina”, izjavio je za “Kathpress” prof. Shemunkasho. Kaligrafija kojom je pisan nije stara 1500 godina. Rukopis je pisan istočnosirskim načinom pisanja, koji je u uporabi tek od 18. stoljeće naovamo.
Pisac rukopisa također vrlo slabo poznaje sirski jezik. Nije riječ samo o greškama u samoglasnicima, nego pravopisno griješi i kod suglasnika.

Rukopis je na donjem dijelu prve stranice datiran riječima: “Godina 1500. našeg Gospodina”. To ne može biti vjerodostojan dokument. Sve do 19. pa čak i 20. stoljeća na sirskom se u pravilu koristilo datiranje po seleukidskoj eri, a tek kasnije po kršćanskoj eri. Pozornost zavrjeđuje i oblik samog rukopisa. “Vjerojatno je spis dugo vremena bio u vrućoj glinenoj peći, kako bi dobio znakove velike starosti”, rekao je Shemunkasho, ističući da se ipak pravi rezultati analize papirusa mogu dobiti samo ispitivanjem originalnog dokumenta. (ika/bitno.net)

Objavljeno: 5. ožujka 2012.

Možda vam se svidi