Sako

Snažno ističući činjenicu da kršćane ne valja smatrati manjinom nego građanima, patrijarh se osvrnuo na problem sve manjeg broja kršćana u Iraku, koji je posljedica nasilja kojemu su podvrgnuti. Potom je također istaknuo ulogu koju kršćanska i katolička zajednica ima u zemlji s muslimanskom većinom, zauzimajući se u odgojnim, zdravstvenim i uslužnim aktivnostima. Osuđujući fanatizam i sve veću nesnošljivost prema kršćanima od strane muslimanskih ekstremistâ, koji kršćanstvo shvaćaju kao opasnost, patrijarh je pohvalio otvaranje za dijalog „umjerenoga“ islama, kao i volju za suradnjom među kršćanima i muslimanima.

U iščekivanju sastavljanja izjave o vjerskoj slobodi, poglavar je Kaldejske Crkve kazao da bi jedan kršćanski i muslimanski odbor mogao zajedno pripremiti taj dokument koji bi ocrtao bojazni i nade kršćanâ, ostvarujući se u duhu otvorenosti koji je obilježio Drugi vatikanski sabor. Na kraju, kaldejski je patrijarh istaknuo veliku potrebu izjave koja osuđuje nasilje, dajući svima, i kršćanima i muslimanima, slobodu za uljudno propovijedanje vlastite religije. (RV)