Radna skupina Katoličke Crkve i Srpske Pravoslavne Crkve zaključila je svoje zajedničko razmatranje lika blaženoga Alojzija Stepinca. Nakon godine dana rada složili su se da se ne slažu. Sada je na papi Franji da odluči može li se proces kanonizacije nastaviti.

Hoće li hrvatski vjernici uskoro dobiti četvrtoga sveca? To bi se pitanje moglo predstojećih tjedana pojaviti na već pretrpanom stolu pape Franje.

Kao što sam prije pisao, kauza za proglašenje svetim kardinala Alojzija Stepinca počela je 1980., i dobila je svoju prvu potvrdu 1998., kada ga je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim.

U godinama koje su uslijedile, vatikanska medicinska komisija i teološki savjetnici Kongregacije za kauze svetaca potvrdili su čudo pripisano Stepinčevu zagovoru.

Unatoč svemu tome, cijeli je proces jako dugo trajao. Papa Franjo je 2015. osnovao radnu skupinu Katoličke Crkve i Srpske Pravoslavne Crkve.

Od srpnja prošle godine članovi mješovitog povjerenstva pet su se puta sastali kako bi izrazili zabrinutost zbog Stepinčeve uloge za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata. Za razliku od hrvatske strane, u kojoj je bila stalna postava trojice biskupa i dvojice istaknutih povjesničara, Srbi su za postojanja komisije radili određene preinake.

Na početku srpska strana nije imala povjesničara, no brzo su prihvatili prijedlog o. Bernarda Ardure, predsjednika Papinskog odbora za povijesne znanosti, koji je predsjedao sastancima, da zatraže pomoć srpskih povjesničara.

Godinu dana kasnije sve je završilo ondje gdje je počelo – u Rimu. Veliki zaključak dogodio se 12. i 13. srpnja u Domu sv. Marte, Papinoj vatikanskoj rezidenciji, i u Vječnome gradu nije se zahuktavala samo vrućina.

Izvještaji u srpskim medijima da će pravoslavni dio skupine tražiti od Pape da se rad komisije nastavi i da se otvore vatikanski arhivi bacili su sjenu na završni sastanak. Bio je to predvidljiv postupak kupovanja vremena, i snažan podsjetnik na kauzu za kanonizaciju Pija XII.

Argentinski rabin Abraham Skorka, rektor Latinoameričkoga rabinskog seminara u Buenos Airesu, u nekoliko je prigoda istaknuo da je pitanje otvaranja vatikanskih tajnih arhiva, u kojima se nalazi ogromna količina dokumentacije o Piju XII. desetljećima izazivalo rasprave.

Kako je 2014. prenijela La Stampa, pročelnik vatikanskog tajnog arhiva, biskup Sergio Pagano izjavio je kako “jednom kada se arhivi otvore, često ih se napusti, jer pojedinci koji inzistiraju na pristupu nisu uvijek spremni odvojiti dovoljno vremena – a potrebno je mnogo vremena – za konzultiranje sve dokumentacije”.

Što želim reći?

Kao prvo, dopustite da istaknem da je cijela objavljena dokumentacija o kardinalovu životu došla iz 135 različitih javnih i privatnih arhiva, od kojih je onaj vatikanski samo jedan.

Uz to, srpska se strana pravi nevještom, jer im je Ardura već bio ponudio da prouče sadržaj dijela vatikanskog arhiva koji se tiče Stepinca, pa je delegacija poslala dvojicu srpskih povjesničara u arhive s misijom da pronađu neke nove dokaze koji bi okaljali Stepinčev ugled.

Povjesničari su se u Srbiju vratili praznih ruku, ali mogli su ostati u Beogradu, a evo i zašto: kada je Komunistička partija preuzela vlast u Jugoslaviji, UDBA je zaplijenila sve dokumente iz Stepinčeva ureda i prenijela ih u Beograd, uključujući kopije sve pisane korespondencije što ju je Stepinac imao s Vatikanom.

Znači da su svi prigovori o nedostupnosti materijala bili predstava, jer što se tiče Stepinca, zapravo nema razlike između beogradskih i vatikanskih arhiva. Toliko o zajedničkoj potrazi za istinom – što je bila misao vodilja radna skupine.

Nakon posljednjeg sastanka u Rimu obje strane izdale su zajedničko priopćenje u kojem stoji da su se složili da se ne slažu, i ne spominje se nikakvo dodatno vrijeme za daljnje rasprave o Stepincu.

“Došlo se do zaključka da su različiti događaji, nastupi, spisi, šutnja i stajališta još uvijek predmet različitih tumačenja. U slučaju kardinala Stepinca tumačenja koja su pretežito davali katolički Hrvati i pravoslavni Srbi ostaju i dalje različita”, stoji u priopćenju.

No članovi su izrazili zahvalnost na srdačnom ozračju u kojem su mogli s punom slobodom izražavanja ispuniti povjerenu im zadaću.

Činjenica je da tijekom godinu dana rada komisije srpska strana nije pridonijela ništa osim lažnih povijesnih dokaza, utemeljenih na sumnjivoj historiografiji.

Štoviše, s mogućim prijedlogom Papi da produlji rad komisije kao i inzistiranjem na (ponovnom) otvaranju vatikanskih arhiva, Srbi bi to mogli pokušati omesti.

Ne zaboravimo da je nas je samo jedno pismo papi Franji već dovelo do ovog upravo zaključenog procesa. Sada je Papa opet na potezu.

Davor Trbušić | Bitno.net

Prijevod: Ana Naletilić

Napomena: Cjeloviti tekst je originalno objavljen na stranici Crux. Prenosimo ga uz ekskluzivno dopuštenje autora.

Izvor: Crux