Slavili su 50. obljetnicu braka. Bili su presretni, okruženi djecom i unucima. Muža su pitali što je tajna njihova skladnog braka. Starac na čas zatvori oči, a onda kao da pretražuje stare uspomene ispriča sljedeće:

“Lucija, moja žena, bila je jedina djevojka s kojom sam izlazio. Odrastao sam u sirotištu i uvijek sam teško radio da bih zaslužio malo novaca. Nisam imao vremena za izlaske s djevojkama, dok me Lucija nije osvojila. Prije nego sam postao svjestan što mi se događa, zaprosio sam je.

Oboje smo bili jako mladi. Na dan vjenčanja, nakon obreda u crkvi, Lucijin otac mi je dao paketić i rekao: ‘Ovaj će poklon tvoj brak učiniti sretnim.’

Bio sam uzbuđen, mučio sam se s omotom i ljepljivim trakama dok konačno nisam raspakirao dar.

U kutiji je bio velik zlatan sat. Pažljivo sam ga razgledao i našao na njemu urezanu mudru izreku koju sam kasnije vidio svaki put kad sam ga navijao.”

Stari gospodin se nasmiješio pokazujući uzvanicima svoj stari sat. Slova bijahu izblijedila, no tajna sretnog braka mogla se jasno pročitati.

Pisalo je: “Reci nešto lijepo Luciji.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “365 malih priča za dušu”. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.