Vatican Wars – nepodnošljiva lakoća pojednostavljivanja

Na tržištu kompjuterskih igara pojavila se jedna na prvi pogled prilično zanimljiva katoličkim vjernicima koja je na internetu (točnije na Facebooku) prisutna nekoliko mjeseci, a već je među popularnijim igricama na toj društvenoj mreži, na kojoj ju je jedino i moguće igrati.

O igri su uglavnom pozitivno pisali katolički portali  u Sjedinjenima Američkim Državama i Italiji, ali nakon što smo proučili o čemu se radi nameće se zaključak da igra preko svake mjere pojednostavljuje crkvenu stvarnost nudeći potpuno krive idejne obrasce.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Cilj igre je uspeti se na papinsko prijestolje, a igrači su podijeljeni na dva tabora: na konzervativne Templare i liberalne Križare. Podijeljeni su na temelju etičkih i moralnih uvjerenja, a ponajviše na temelju toga žele li sačuvati status quo u Crkvi ili unijeti radikalne promjene. Pobjednik je onaj tko ima najjasnije ideje i viziju koju uspijeva nametnuti tisućama članova te se uspije nametnuti kao Papa. Igrač koji je izabran za Papu može postupno uvoditi promjene u Crkvi. Postupne promjene (deset uzastopnih liberalnih papa) mogu, na primjer, potpuno promijeniti stav Crkve u odnosu na temu istospolnog braka, ređenja žena za svećenike itd,

Premda Cheyenne Ehrlich, osnivačica kompanije SGR koja je proizvela ”Vatican Wars” tvrdi da je prije pokretanja igre urađeno opsežno istraživanje među katolicima i da ova igra potiče vjersku praksu, ne možemo ne primijetiti kako se radi o vrlo površnom svođenju crkvene stvarnosti na banalni bipartijski sustav američkog tipa.

Osim toga, opasnost ove igre je da na igrače koji se previše „užive“ ostavi dojam da je u Crkvi moguće vršiti promjene vjerskog i moralnog nauka preglasavanjem i sukladno s političkim pozicijama moći.

Dakle, Vatican Wars možda jesu ratovi, ali vatikanski i katolički sigurno nisu.

Zašto je to tako možda nabolje govori mala anegdota o tome kako je igra nastala, a koju se može pronaći na portalu Huffington post. Tamo se naime ističe da je gđa Ehrlich (spomenuta vlasnica kompanije SGR) najprije zamislila igru koja bi bila temeljena na tibetanskom budizmu kojem ona pripada, ali je od toga odustala jer je zaključila da je za takvo što premalo tržište. I onda je potražila veće…

Za Bitno.net: Krešimir Svačić


Objavljeno: 21. studenoga 2011.

Možda vam se svidi