Biskup

Hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk uputio je uskrsnu poruku vjernicima svoje biskupije u kojoj želi podijeliti radost sa svima koji se vesele Uskrsu. Na početku poruke biskup razmišlja o Kristovim učenicima i njihovu strahu nakon Isusove smrti, o njihovoj zabrinutosti za svoju budućnost i tjeskobi zbog svega što se dogodilo “tih dana u Jeruzalemu”. Biskup se, pritom, osvrće na sadašnji, svakodnevni život: “I u nama živi strah! I mi ‘posjedujemo’ zabrinutost, i mi smo ‘nagriženi’ neizvjesnostima. I te neizvjesnosti su brojne, od ekonomskih preko odgojno–društvenih, do straha od neimaštine i u nesigurnosti za naše ‘sutra’. Roditelji su zabrinuti za svoju djecu koja su izložena svakodnevnim ‘naletima vjetrova’ sa svih strana, a djeca su zabrinuta za ‘školski finale’; oni stariji što upisati i koji fakultet odabrati, a da budu koliko-toliko sigurni kako će to izgledati kad završe školovanje i hoće li biti za njih zaposlenja, stariji se boje osamljenosti, a kad je zdravlje u pitanju – snažno se nametne i neizvjesnost o trajanju života”.

Podsjećajući na izvještaj iz Markova evanđelja o ženama koje su došle na Isusov grob, i koje, kada Isusova tijela u grobu nisu našle, “spopade strah i trepet”, biskup među različitim izvorima straha i brojnim razlozima potištenosti, snuždenosti, tjeskobe i beznađa primjećuje da “neki sinovi (i kćeri) našega kršćanskoga uvjerenja nisu dosljedno ljudski i kršćanski na visini svojega vjerničkoga zadatka”. Pritom upozorava da tada novinari i općenito mediji, na račun pojedinaca, stvaraju vrlo ružnu i vrlo negativnu sliku o svećenicima općenito, o vjernicima i vjeri, pa i o samoj Crkvi u cjelini: “Ne bježeći od istine, ali i boreći se za istinu, istinu cjelovitu i jasnu, želimo istaknuti da smo kao ljudi teško povrijeđeni od tvoraca takvoga javnoga mnijenja koji bi sve kršćane, a svećenike osobito, htjeli strpati na neki suvremeni ‘Goli otok’ i udaljiti ih od (normalnih) ljudi kao da su nepoželjni gubavci od kojih svatko ‘lice svoje odvraća'”.

Biskup, nadalje, primjećuje kako se želi izbrisati sve ono što je vrijedno u povijesti našega roda i naroda, a u čemu su svećenici odigrali važnu ulogu. Pozivajući se na misao “Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah”, biskup Štambuk potiče vjernike da visoko drže do ljubavi u životu, i to do ljubavi iskrene, ispravne i one koja tješi, voli i moli: “Ljubavi koja će, po mogućnosti, obuhvatiti što veći broj ljudi, ljubavi nenametljive, ali i jasno evanđeoski prepoznatljive! Pa i prema onima ‘koji nas mrze’! Nemojmo se ‘zatvoriti’, već širom otvorimo vrata našega srca u odnosu na sestre i braću oko nas, pa i šire!” Obraćajući se odgojiteljima djece i mladih, biskup ih potiče: “Odgajajte ih u ljubavi, odgajajte ih za ljubav! Odgajajte i učite ih odgovornosti za život! Volite, iskreno volite ljude, osobito mlade ljude! Ne dopustite da vas u tomu svetomu poslu ‘nagrize’ nametljivi mentalitet bolesnih pojmova i zlonamjernih podmetanja! Odgojitelj koji ne bi volio, ne može biti dovoljno dobar odgojitelj!”

Pozivajući vjernike na uskrsnu radost, biskup Štambuk na kraju uskrsne poruke izražava želju svima da svladaju sve strahove, tjeskobe, uznemirenosti i nezadovoljstva, kako bi u radosti srca i u obiteljima proslavili Uskrs.(ika/bitno.net)