U Europarlamentu ću zastupati prava obitelji i lobirati za nacionalne interese naše domovine

Zlatko Gregov, član Obiteljske stranke i kandidat za Europski parlament s izborne liste broj 9 (Savez za Hrvatsku), rođen je 1961. u Zadru, a djetinjstvo je proveo u Preku na otoku Ugljanu. Po završetku srednje škole u Zadru došao je u Zagreb, gdje i danas živi. Po zanimanju je ekonomist s više od 30 godina radnog iskustva u poduzetništvu i financijama. Oženjen je, otac petero djece u dobi od 14 do 28 godina i ponosan djed male unučice. Kao hrvatski branitelj, sudjelovao je 1991. i 1992. godine u Domovinskom ratu i odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i medaljom “Oluja”. Zajedno sa suprugom Zrinkom već godinama je aktivan u raznim vidovima rada s obiteljima, bračnim parovima i zaručnicima koji tek ulaze u brak: obiteljske ljetne škole, Zajednica bračnih susreta, tečajevi priprave za brak, voditelji radionica „Upravljanje novcem za kršćane“ itd. Od 2001. godine delegat je Hrvatske u Međunarodnoj federaciji centara priprave za brak (FICPM – Fédération Internationale des Centres de Préparation au Mariage) sa sjedištem u Luksemburgu, a surađuje i s drugim međunarodnim organizacijama. Sudjelovao je u provedbi inicijative „U ime obitelji“, a kao član Obiteljske stranke i zastupnički kandidat za izbor u EU parlament, prvi je iz Hrvatske potpisao javni proglas Federacije katoličkih obiteljskih udruženja Europe (FAFCE) za sveobuhvatne i učinkovite europske politike u korist obitelji.

– Kako vidite poziciju i političku ulogu Hrvatske u Europskoj uniji?

Moramo se pomiriti s činjenicom da EU nije dobra vila koja će samo dijeliti novac i rješavati hrvatske probleme, nego interesna zajednica u kojoj je potrebno uzajamno davati i primati. Zato moramo biti realni i nemati kompleks manje vrijednosti pred velikim narodima i onima sa zapada niti kompleks veće vrijednosti nad manjim narodima ili onima s istoka. Od EU možemo dobiti određenu političku zaštitu i konkurentnost prema vanjskim zemljama te ekspertizu za što bolje političko i ekonomsko funkcioniranje Hrvatske unutar EU. Međutim na nama je da tu filozofiju „red, rad i disciplina“ prihvatimo i tako se ponašamo. S druge strane Hrvatska EU može ponuditi svoju kreativnost, upornost i iskustvo preživljavanja na razmeđi svjetova u nesigurnim turbulentnim vremenima.

– Ako budete izabrani, na koji način ćete se zalagati za kršćanske vrijednosti u Europarlamentu?

U prvom redu predstavljanje Hrvatske i lobiranje za nacionalne interese. Zatim osvješćivanje i ukazivanje važnosti obiteljskih politika, predlaganje i podržavanje inicijativa koje su usmjerene životu od začeća do prirodne smrti te prokazivanje inicijativa i zamki kojima se pokušava nametati suprotno.

Stoga sam prvi iz Hrvatske potpisao javni proglas za sveobuhvatne i učinkovite politike u korist obitelji. Ovaj proglas obuhvaća 12 načela.

Zalagat ću se da se prava obitelji promiču kroz:

1. Uvažavanje komplementarnosti muškarca i žene, jer pojam „roda” nema pravnog temelja u Ugovoru o Europskoj uniji, a uvažavanjem komplementarnosti između muškarca i žene odbacujemo i rodnu ideologiju koja teži brisanju spolnih razlika u javnim politikama.

2. Definiranje, poštivanje i promicanje institucije braka, jer je registrirano istospolno partnerstvo drugačiji oblik zajednice od braka između muškarca i žene.

3. Poštivanje ljudskog dostojanstva od začeća do prirodnog kraja života.

4. Majka i otac, prvi i glavni odgojitelji svoje djece, što znači da treba osigurati da EU u svim svojim odgojno-obrazovnim programima, kao i programima za mlade, poštuje i promiče pravo roditelja da odgajaju svoju djecu u skladu sa svojim moralnim i vjerskim uvjerenjima, uzimajući u obzir obiteljsku kulturu i tradiciju koje podržavaju djetetovu dobrobit i dostojanstvo.

5. Obitelj kao subjekt prava jer ona ima pravo na zaštitu i potporu društva.

6. Primjena obiteljski osviještene politike. EU mora u svim svojim odlukama uzeti u obzir interese obitelji i zato se obvezujem promicati obiteljski osviještenu politiku (engl. family mainstreaming), odnosno integraciju obiteljske dimenzije u sva područja politike.

7. Uvažavanje doprinosa obiteljskih udruga jer one predstavljaju glas obitelji vjerodostojno artikulirajući njihove potrebe.

8. Prepoznavanje vrijednosti neformalnog rada, osobito majke i oca kod kuće te vrijednost volontiranja kao doprinosa socijalnoj koheziji.

9. Ravnoteža između obiteljskog i profesionalnog života kako bi se u oblikovanju radnih uvjeta vodilo računa o dobrobiti obitelji, uključujući nedjelju kao uobičajeni dan tjednog odmora.

10. Rodiljni dopust. Sudjelovat ću u pregovorima za Direktivu o rodiljnom dopustu kako bi se omogućilo produženje minimalnog trajanja toga dopusta.

11. Ekonomija u službi obitelji. Brinut ću se da ekonomski uvjeti omogućuju životni standard primjeren dostojanstvu i punom razvoju obitelji.

12. Dostojanstven rad je neophodan za svaku obitelj i zato svakoj obitelji treba omogućiti da živi od plodova svoga rada.Obvezujem se raditi na politikama zapošljavanja koje ne uzimaju u obzir samo financijske uvjete tržišta rada, nego u kojima je težište na osobi i njenim talentima, doprinoseći time općem dobru i traženju načina za sprječavanje siromaštva i socijalne isključenosti.

 Svatko ima pravo misliti i osjećati se kako želi. Ali nije u redu boreći se za svoja prava, bezobzirno gaziti život i prava drugih, a time i održivost ljudskog roda što gender ideologija sustavno čini

– Koji su prioritetni ciljevi kojima se mislite posvetiti u svom radu?

U Europskom parlamentu nema nijedan Odbor koji zastupa obitelj i obiteljske politike i vrednote, ali postoji Odbor za ženska prava i ravnopravnost spolova. Pokušat ću pokrenuti inicijativu da se taj odbor preimenuje u Odbor za komplementarnost i ravnopravnost spolova pa da ravnopravno zastupa ženska i muška prava. Budući da se muškarci i žene rađaju, odgajaju i žive u obitelji, zašto se taj odbor ne bi bavio i pravima obitelji. Kad su žene diskriminirane, potrebno se boriti za ravnopravnost žena, ali kad to prijeđe u diskriminaciju muškaraca, onda se zaista netko treba boriti za ravnopravnost i komplementarnost oba spola.

– Kakva su vaša stajališta o rezolucijama kojima se u zadnje vrijeme članicama EU-a pokušava nametnuti gender ideologija (Zuber, Estrela…) i kako se mislite postaviti kao eurozastupnik prema takvim inicijativama?

Inicijativa Zuber je jednako opasna kao svojevremeno izvješća Estrela i Lunacek. Najprije zbog toga što iznova promiče abortus kao ljudsko pravo, a zatim i zbog toga što promiče indoktrinaciju djece rodnom ideologijom (bez pristanka roditelja), istospolni „brak“ i obavezne rodne kvote u javnom i privatnom sektoru na način da obiteljske obveze i uloge proglašava nepoželjnom preprekom u ostvarivanju ljudskih potencijala na radnom mjestu.

Svatko ima pravo misliti i osjećati se kako želi. Ali nije u redu boreći se za svoja prava, bezobzirno gaziti život i prava drugih ljudi, a time i održivost ljudskog roda što gender ideologija sustavno čini kroz razne inicijative i rezolucije. Posebno ako se to radi na vrlo perfidan način kao što je bio zadnji slučaj s inicijativom Zuber u EU parlamentu. U vrlo plemenitu inicijativu o izjednačavanju plaća muškaraca i žena, zadnji tren se uguralo da je abortus žensko pravo i na kraju sve one koji to nisu htjeli izglasati napadalo se da nisu za jednake plaće. Abortus je uvijek nužno zlo, ne samo za život djeteta, nego i za samu ženu koja ga počini. On se može dekriminalizirati, može se educirati i žene i muškarce za veću odgovornost, pružati pomoć ženama u nevolji zbog neželjene trudnoće i onima koje pate od postabortivnog sindroma, ali nikako ga se ne može na taj način promovirati kao nešto pozitivno i poželjno. Stoga ni u jednoj deklaraciji o ljudskim pravima UN-a i EU-a ne postoji da bi nečije ubojstvo moglo biti ljudsko pravo.

– Kako komentirate sve rašireniji euroskepticizam u Hrvatskoj i strah od mogućeg gubitka nacionalnog i kršćanskog identiteta u europskim integracijama?

Ovaj strah je uistinu opravdan. Više godina nam je poznato da se dio Europe odrekao svojih kršćanskih korijena te da se riječ Bog nije smjela navesti u tzv. Europskom ustavu. Uz to ti isti ljudi žele umanjiti i značaj nacionalnih odrednica koje pripadaju ne samo nama, nego svakom narodu. Europsko zakonodavstvo kreiraju tako da bi se lakše držalo pod kontrolom i provodilo neku „univerzalnu“ europsku politiku. Ali hvala Bogu da u EU i u njezinu parlamentu ima ljudi koji uviđaju tu opasnost i žele joj se oduprijeti. Zato me veseli mogućnost suradnje s tim pozitivnim dijelom EU parlamenta.

– Kako ocjenjujete korist, ali i štetu koja Hrvatska ima od svog dosadašnjeg članstva u Uniji?

Ono što smo očekivali da će se dogoditi nakon 1. srpnja 2013., uglavnom se nije ostvarilo. Štoviše, izgleda da su ekonomske i političke integracije išle u suprotnom smjeru pa nam ministrica vanjskih poslova više vremena provodi s istočnim susjedima nego s onima iz Europske unije. Zato najveća korist koju smo do sada dobili od EU su one dvije avionske karte u jednom smjeru, odnosno poticaj da se moramo objektivno suočiti sa svojom komunističkom prošlošću jer dok to ne napravimo, neće biti mira ni napretka.

Plaćamo vrlo visoku članarinu, a nije izgrađena osnovna politička infrastruktura koja bi nas povezivala. Izgubljenost u administraciji i troškovi apliciranja na projekte učinili su svoje pa smo od ponuđenih sredstava iz svih fondova iskoristili tek dio. Tako EU za Hrvatsku koja je pognute glave ušla u zajednicu još uvijek ostaje mit, a za one zemlje koje točno znaju što žele i na tome aktivno rade vrlo dobra stvarnost.

Vjernici bi konačno morali postati svjesni svoje snage kao pojedinaca, a pogotovo snage kroz umrežavanja i ne nasjedati na podvale tipa „zavadi pa vladaj“. Probudimo se i nemojmo misliti da će se netko drugi izboriti za naša prava

– Kako vidite ulogu vjernika u suvremenoj demokraciji?

Vjernici bi konačno morali postati svjesni svoje snage kao pojedinaca, a pogotovo snage kroz umrežavanja i ne nasjedati na podvale tipa „zavadi pa vladaj“. Probudimo se i nemojmo misliti da će se netko drugi izboriti za naša prava. Pogotovo oni koji Hrvatsku ne vole, a za sebe javno govore da su nevjernici. Zar smo zaboravili ne tako davna vremena? Ako svi ne učinimo barem minimalni napor da svojim trudom i žrtvom doprinesemo zajedničkom dobru, uzaludan je trud, nama nekolicini koji bi i izgorjeli za svoj narod i domovinu. Pogotovo hrvatski narod u Bosni i Hercegovini koji je prošao tešku kalvariju u nekim povijesnim periodima. Zato sam bio oduševljen kako su na posljednjem referendumu o ustavnoj definiciji braka mnogi naši sunarodnjaci u BiH s ponosom i strpljivo čekali na svoj listić do 11 sati noću. Eto tako moramo svjedočiti svoju vjeru i pripadnost svome hrvatskom narodu – s koje god strane granica bili.

Bitno.net