Svetište Majke Božje Gorske minirano je u Domovinskom ratu, 2015. je obnovljeno, a sada ga je potres opet uništio

Razoran potres koji je 29. prosinca pogodio Petrinju, Glinu i okolicu odnio je sedam života i uništio stotine zgrada.

Sisačka biskupija podnijela je također svoj dio tereta: uništene su katedrala i šest župnih crkvi, a teško je oštećeno njih još dvadeset.

No za jednu od njih povijest kao da se ponovila.

U mjestu Gora – s desne strane ceste od Petrinje prema Glini – nalazi se prekrasno Svetište Majke Božje Gorske, Majke naših stradanja u kojem se svake godine, osobito na Velu Gospu, okupi tisuće hodočasnika.

Tom cestom na sam dan potresa prošao je drvarski župnik vlč. Davor Klečina koji je zajedno s još jednim svećenikom krenuo u pomoć svojoj rodbini i poznanicima na pogođenim područjima.

U svjedočanstvu koje je dan kasnije ispričao za naš portal, poručio je kako ih je slika Svetišta u Gori posebno pogodila.

“Crkva je bila jako oštećena, zvonik se polomio, a prednji dio građevine urušio. To me baš ražalostilo jer znam da je ta crkva u Domovinskom ratu bila srušena do temelja. Prije nekoliko godina je obnovljena, a sada je opet nastradala.”

Svetište Majke Božje Gorske prije i poslije potresa/Foto: Sisačka biskupija, Davor Klečina

Premda su današnja oštećenja manja nego u vrijeme rata (uz zabat i zvonik oštećeni su još i ulaz u cintor te zidovi, od kojih se jedan odvojio od krovišta), crkva i župna kuća nisu upotrebljive.

Time je stanje vraćeno na ono prije 2015. kada je sisački biskup Vlado Košić posvetio crkvu nakon višegodišnje obnove.

Svetište u Gori: rušenja i gradnje

Župa Gora imala je burnu povijest.

Prema podacima koje je objavila IKA, nalazila se na najstarijem sačuvanom popisu župa Zagrebačke nadbiskupije iz 1334. te je bila važno srednjovjekovno središte i sjedište Gorskog arhiđakonata.

Smatra se da je prva crkva izgrađena još u 12. stoljeću, a gotički oblik (koji je rekonstruiran u poslijeratnoj obnovi) dali su joj vitezovi templari.

Kasnije će Osmanlije više puta upadati na prostor župe te će i sakralna građevina pretrpjeti oštećenja.

No najveći zločin nad njom dogodit će se krajem 20. stoljeća.

Na početku Domovinskog rata taj će prostor okupirati srpski pobunjenici uz pomoć JNA, a samu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije – koja tada je imala barokni izgled te joj je, kao rezultat barokizacije u 18. stoljeću, pridodan velebni zvonik – granatirati i zapaliti. Godinu kasnije ono što je ostalo odlučili su minirati.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori 1995./Foto: Vidoslav Barac/Sisačka biskupija

Prostor župe oslobođen je tek 1995. godine. Uskoro se krenulo s raščišćavanjem ruševina te su ispod baroknog sloja pronađeni izvorni zidovi templarske ranogotičke crkve što će usmjeriti daljnji tijek njene rekonstrukcije.

Intenzivni radovi na obnovi započeli su tek 2010. da bi dvije godine kasnije, usred obnove, biskup Košić mjesto proglasio Marijanskim svetištem Sisačke biskupije. U prosincu 2015., na početku Godine milosrđa koju je proglasio papa Franjo, crkva je konačno posvećena i otvorena.

Tom prilikom biskup Košić izrekao je, čini se, proročke riječi.

“Braćo i sestre, danas nas ova svetkovina doista mora ispuniti radošću, dapače i novom snagom da vjerujemo kako s Bogom, kao i Marija, i mi uvijek pobjeđujemo, pa i kada se to čini nemoguće.(…) Ostanimo i dalje, uvijek graditelji s Bogom, gradimo ne samo porušene crkve, kuće i zgrade, nego podižimo nadu u ljudima, izgrađujmo čovjeka, primajmo i odgajajmo djecu, poput Marije Bezgrješne povjerujmo da Bogu i nama s njim ništa nije i ne može biti nemoguće. Na sva rušenja mi ćemo odgovarati tako što ćemo graditi. Uvijek i na svaki način!”

Posveta crkve u Gori 8. prosinca 2015./Foto: Sisačka biskupija