Proslava Svetoga Trna Isusova u župi Uznesenja BDM u Pagu, nakon 74 godine obnovljena pobožnost javnog čašćenja autentičnog Trna s Isusove glave kad je bio raspet u Jeruzalemu, počela je u subotu 4. svibnja svečanim misnim slavljem u samostanskoj crkvi Navještenja Marijina kod benediktinki u Pagu koje je predvodio ninski župnik i dekan don Božo Barišić.

Za vrijeme mise Sveti Trn bio je izložen na glavnom misnom oltaru. Na kraju mise, s. Bernardica Badurina, opatica paškog ženskog benediktinskog samostana sv. Margarite, predala je Sveti Trn don Boži Barišiću koji ga je u procesiji prenio u pašku zbornu crkvu Uznesenja BDM gdje će koncelebrirano slavlje predslaviti zadarski nadbiskup Želimir Puljić, a nakon mise i procesiju sa Svetim Trnom kroz grad Pag.

U procesiji puka za Svetim Trnom nakon mise sudjelovale su i paške koludrice, sadašnji naraštaj zajednice koja gotovo šest stoljeća (1443.-2019.) u svom samostanu čuva Sveti Trn čiju je autentičnost potvrdila rimska Kongregacija te je i odredila da se proslava Svetog Trna slavi svake godine 4. svibnja. To se u Pagu i činilo 500 godina, od 1445. do 1945. g., kada su procesiju sa Svetim Trnom kroz Pag zabranile komunističke vlasti, čime se puku nakon pet stoljeća bilo dokinulo javno čašćenje Svetog Trna.

„U promislu božanske ljubavi, prije 580 godina – rekao je don Božo u propovijedi – u srce monaške benediktinske zajednice paških koludrica, još u samostanu u starom Pagu, pristigao je dar pobožnosti i bratske ljubavi, dragocjena relikvija Svetog Trna Gospodnjeg. Franjevac fra Ivan Tutnić donio je svojoj sestri koludrici Mariji na njeno monaško posvećenje u samostan relikviju Svetog Trna iz Svete Zemlje. Tako je jedan sveti znak Isusove ljubavi za čovjeka ušao na vrata Staroga grada, ušao na vrata samostana, ušao u srca koludrica i ljudi grada Paga, da nas uvijek podsjeća da je Isus tu, da je s nama, On, naš raspeti i uskrsnuli Učitelj“ istaknuo je don Božo.

Tragom riječi u prvom čitanju iz proroka Izaije: „U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svoga“, don Božo je rekao da tim riječima „Bog izjavljuje ljubav svom narodu, svojoj zaručnici Izraelu i daje mu svoje obećanje. I mi smo dionici te ljubavi i toga obećanja. Na Njegovoj ruci mi smo kruna, a u našim rukama Trn je Njegove krune. Da mi koji ga na zemlji častimo, budemo dostojnima da nas On u nebu okruni slavom i čašću“.

U zaključnom obraćanju, don Božo Barišić, rodom iz paške župe Dinjiška, poručio je paškim benediktinkama: „Drage koludrice, vi svaki dan pred svetom relikvijom Svetoga Trna molite za Crkvu i svijet. O vama, usudio bih se reći, govore riječi proroka Izaije koje smo slušali: ‘Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni noću ne smiju zašutjeti. O, vi koji podsjećate Gospodina, vama nema počinka! I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na zemlji ne učini’. I ne dajte mu mira dok ne obnovi Pag, Zadarsku nadbiskupiju, naš hrvatski narod. Vi ste čuvarice svetinja i moliteljice Svetome. Hvala vam. Zato nas taj znak Božje ljubavi potiče i poziva da budemo čuvari svetoga i ustrajni molitelji koji svjedoče neizrecivu snagu križa i ljubav Krista raspetoga i uskrsnuloga“.

IKA | Bitnonet