Početak Godine vjere u Zagrebačkoj nadbiskupiji

“Započinjemo Godinu vjere na koljenima, u stavu predanja i molitve, onako kako počinje svako istinsko kršćansko djelo”, istaknuo je biskup Šaško u nagovoru na početku klanjanja u zagrebačkoj prvostolnici

Sukladno pozivu zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića da se u prigodi početka Godine vjere u četvrtak 11. listopada 2012. u župnim i redovničkim zajednicama na području Zagrebačke nadbiskupije organizira klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, u zagrebačkoj prvostolnici tog je dana pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško predvodio klanjanje. Misno slavlje, koje je prethodilo klanjanju, predvodio je duhovnik bogoslova u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu mr. Milan Pušec u koncelebraciji s bogoslovskim poglavarima, rektorom zagrebačke katedrale mr. Josipom Kuhtićem i moderatorom Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Nedjeljkom Pintarićem. Misnom slavlju i klanjanju bili su nazočni bogoslovi, brojne redovnice te lijepi broj Zagrepčana.

„Večeras živimo osobito zajedništvo s cijelom Crkvom, na početku Godine vjere kojoj je upravo danas u Rimu papa Benedikt XVI. označio početak. Današnji je dan ispunjen spomenom i zahvalom: spomenom na 50. obljetnicu početka Drugoga vatikanskog koncila i na 20. obljetnicu objave Katekizma Katoličke Crkve; zahvalom za darove koje je Crkva živjela u svome hodu u plodovima Koncila na različite načine. U našoj nadbiskupiji i u cijeloj Crkvi u Hrvata minula desetljeća ispunjena su raznim događajima i Božjom prisutnošću; hrabrim ispovijedanjem, ali i nijekanjem vjere, odricanjem od vjere; razornom mržnjom prema Crkvi i iznimnim nositeljima nade. Danas pred Gospodinom zahvaljujemo za dar vjere u kojemu promatramo što je Bog činio po svjedocima vjere, po zajednici Crkve i kako je vjera čuvala iskru životnosti i u najtežim trenucima“, istaknuo je mons. Šaško u uvodnom nagovoru na početku klanjanja, pozvavši okupljene da zastanu u klanjanju te da iznesu velike nakane Crkve i osobne nakane s najvažnijom nakanom – „da nam Gospodin umnoži vjeru“.

„Pozorni na Božju riječ i zagledani u nebeski kruh, združeni u Kristovo tijelo – Crkvu, započinjemo Godinu vjere na koljenima, u stavu predanja i molitve, onako kako počinje svako istinsko kršćansko djelo; u klanjanju da u susretima s drugima ne previdimo Boga, u poniznosti, da se ne nametne ljudska oholost. Poput Isusa ulazimo u pustinju u kojoj se, kako je danas rekao Sveti Otac, ‘iznova otkriva vrijednost onoga što je bitno za život’“, kazao je mons. Šaško, navevši riječi pape Benedikta XVI., izrečene u homiliji na misi otvorenja Godine vjere: ‘U suvremenome svijetu postoje nebrojeni znakovi… žeđi za Bogom, posljednjim smislom života. A u pustinji postoji potreba prije svega za ljudima vjere koji, samim svojim životom, pokazuju put prema Obećanoj zemlji i tako održavaju budnom nadu. Življena vjera otvara srce Božjoj milosti koja oslobađa od pesimizma. Ovdje smo s velikom nakanom nove evangelizacije; danas, kada „više no ikada evangelizirati znači svjedočiti novi, od Boga preobražen život i tako pokazati put“. Godina vjere je nalik putovanju u pustinjama suvremenoga svijeta na koje treba ponijeti samo ono osnovno: … Evanđelje i vjeru Crkve“.

Kazavši da „na početku naše povijesti spasenja treba biti šutnja koja sluša i prihvaća i koja postaje djelima ljubavi, očitovanjem svetosti. Na početku je samoća koja postaje zajedništvom, koja otvara nove obzore ljudskosti. Pred Riječju postalom tijelom, pred preobraženim kruhom, naše je tijelo, naši životi i osjećaji, šator susreta s Bogom, prostor svakidašnjega dodira s vječnošću“, mons. Šaško je pozvao nazočne da s apostolima, kao nositelji Božje ljubavi i njegove Radosne vijesti, ponizno mole: „Umnoži nam vjeru“.

Molitva za dar vjere

Gospodine, tebe svim srcem molim

da moja vjera bude cjelovita i bez zadrške,

ona koju naviješta i naraštajima predaje Crkva;

da prodire u moje misli, u način prosuđivanja

božanske i ljudske zbilje.

Gospodine, daj da moja vjera bude slobodna:

da prihvaća odricanja i dužnosti koje sa sobom nosi

te da izrazi srž moje stvorenosti ispovijedajući:

vjerujem u tebe, Gospodine.

Gospodine, udijeli mi sigurnu vjeru,

svjetlo koje jača u kušnjama, koje smiruje i odmara.