Već dulje vrijeme razmišljamo što bismo još kao redovnici mogli ponuditi onima koji čeznu za duhovnim odmorom i duhovnom obnovom, za osluškivanjem u samoći poruke Božje riječi, za osobniji susret s Gospodinom ali i sa samima sobom. Upravo s početkom svih onih muka i borba kojima smo svjedočili zadnjih nekoliko godina, ukazala se prilika da otkupimo kućicu s prostranim zemljištem, svega nekoliko stotina metara podno našeg stoljetnog samostana. Zapravo, već sam desetak godina u šetnjama s našim psom uvijek zastajao pri ovoj postaji, uživajući u skrovitosti mjesta i tišini, jer ovdje gotovo nitko ne prolazi. I tako, u Godini sv. Josipa jedan nam je djed Josip dao ponudu „koju nismo mogli odbiti“ te smo, uz pomoć mnogih dobročinitelja otkupili, obnovili i uredili novonastalu „Oazu Svete obitelji“. U tomu su nam vrlo mnogo pomogli i župljani kao i udruga “Betlehem'” kako ću još objasniti.

Pavlinima je pustinja utisnuta duboko u srce, ona je dio našeg redovničkog DNK: naš je prauzor sveti Pavao Prvi Pustinjak a u početku smo nosili ime Pustinjaci Svetoga Križa. Dan-danas njegujemo običaj mjesečnog “dana pustinje” kad se povlačimo u potpunu samoću da bismo bili “Sami s Bogom samim” kako govori geslo našeg reda (lat. Solus cum Deo solo). Tako da, mogu reći, ova je “pustinja” ostvarenje i naše želje da s vjernicima podijelimo dio naše karizme, naše duhovnosti pustinje.

Mudro je znati prepoznavati “znakove vremena” i razgovarati s Gospodinom kako da na njih odgovorimo. Ne možemo ne primijetiti kako je čovjek današnjice posvuda u jednom silnom stresu, često sam u mnogim pitanjima i tjeskobama, izgubljen u trpljenjima svih svojih dimenzija života. Prolazimo – svi – velike krize, velike nemoći. Nedostatak vremena, pretjerana zaokupljenost poslom i dobitkom, bezosjećajnost okoline, problemi s bližnjima, prijetnje i strahovi glede budućnosti, neobično brze promjene u društvu, otuđenje, slomovi naših planova i dobrih želja te mnogi životni udarci… premnoge su ljude užasnuli i stjerali u kut. Osjećamo egzistencijalno trpljenje i svojevrsnu paraliziranost volje, nade, ljubavi, vjere. No, radosna vijest Gospodina Isusa Krista kaže: ne mora tako biti! “Naš problem nije u tom problemu već u odnosu kojeg imamo prema njemu” – kako kaže jedan evangelizator.

Oaza Svete Obitelji

Foto: Jerko Malinar, cross-press.net

Ovim projektom želimo biti makar mali dio slagalice pomoći koju nudi Bog koji je Milosrdna Ljubav. Vjerujemo da će i ova kućica postati mnogima ili barem nekima mjesto odakle će s novom, svježom snagom krenuti natrag u svoju svakodnevicu.

“Oaza Svete obitelji” se sastoji od jedne veće sobe, toaleta, dnevnog boravka i kuhinje te kapelice za molitvu (izabrali smo joj kao zaštitnike naše svete utemeljitelje Pavla i Euzebija), uz vanjsku sjenicu i prostranu okućnicu, parkinga, a sve je ograđeno da se još više naglasi intimnost mjesta, privatnost i samoća puna mira što ga Gospodin daje onima koji traže. Ovdje mogu (bez ikakve naplate) doći svećenici i redovnici, osobito imamo na srcu one koji su u nekoj krizi, na nekom raskrižju. Tu mogu ako žele postiti, slaviti euharistiju, imati klanjanje, bdijenje, razmatrati Sveto pismo… Mogu se doći i jednostavno samo odmoriti, maknuti od dnevnih obaveza, naći malo vremena za sebe i obnoviti snagu za dalje.

Osim klerika, Oaza je zamišljena i kao mjesto susreta i pomoći za supružnike u krizama svojeg bračnog poziva. Vrlo smo zahvalni udruzi “Betlehem” iz Karlovca, s kojom smo u partnerstvu realizirali veliki dio uređenja kućice. Naime, uz duhovan poziv i poziv za brak je djelo Božje ljubavi i donosi sa sobom raznorazne križeve, koji se – prema generacijama iskušanoj duhovnosti i drevnom pavlinskom iskustvu – nose s većim razumijevanjem ako se kroz post i molitvu osobe u trpljenju, otvarajući se više na Boga, otvore više i na sebe međusobno. Križ je zapravo blagoslov, ali treba vremena i treba dati prostora Božjoj milosti da se to hvati i prihvati! Zato želimo da ovdje dođu i proborave neko vrijeme (vikend, tjedan) i supružnici koji proživljavaju neki umor, neko zahlađenje odnosa; oni moraju izići iz buke, iz svojih navezanosti, rutina te ući u mir da bi ponovno otkrili zakopane blagoslove. Kako je apostolat „za život“ udruge „Betlehem“ angažiran od početaka u brizi za supružnike, činilo nam se dobrim, u partnerstvu s tom udrugom,  ponuditi i nešto ovakvo, inovativno, drugačije, a sve zato da se sačuva bračno jedinstvo i svetost toga sakramenta, za dobro supružnika i njihove djece. Ovo smo mjesto nazvali „Oaza Svete obitelji“ upravo stoga što apostolat ove udruge ponajviše časti Svetu obitelj Isusa, Marije i Josipa i u njoj ima svoj uzor.

Oaza Svete Obitelji

Foto: Jerko Malinar, cross-press.net

Također, ne smijemo zaboraviti i vrlo važnu stvar: na svetičkom groblju nalazi se grob Sluge Božjeg o. Janeza Strašeka, slovenskog lazarista, pogubljenog 1947., koji je život završio mučeništvom upravo zato jer se vrlo zalagao za to da se zaručnici žene u crkvi, što je Partija tada terorom htjela spriječiti. Upravo stoga pozivam opet i opet sve zaručnike i supružnike na molitvu pri grobu ovog svećenika svete smrti, zagovornika bračnih parova. Ne postoji tako velika kriza duhovnog ili bračnog poziva koju Gospodin ne bi mogao riješiti i iz koje ne bi mogao nastati neki nevjerojatan plod u budućnosti! Dopusti Isusu da te iznenadi!

Osim svećenika i redovnika te supružnika, ovdje mogu boraviti i pojedinci, ali s preporukom svojih župnika, jer eto, takva su vremena. Kućica može dakle primiti jednog ili najviše dvoje ljudi. Unutra nema TV-a niti WiFi-a jer čovjek se mora nečeg i odreći kako bi nešto neizmjerno više dobio. Što se tiče nas pavlina iz samostana, rado ćemo služiti razgovorom i molitvom, savjetom i blizinom, a svi mogu sudjelovati u našoj jutarnjoj euharistiji. U Oazi imamo i malu biblioteku, a uokolo same kućice je postavljen i Križni put, pa se nadamo da će oni koji dođu uistinu i uroniti u ovaj Božji dar i naći Božju prisutnost i utjehu u turbulencijama kroz koje prolaze.

Oaza je okružena šumom, mjesto je idealno za šetnju i uživanje u Božjoj prirodi, s mnogim vidikovcima i proplancima, u blizini velikog Križnog puta kroz šumu (Svetice-Ozalj) a tu su vrlo blizu i ostala mjesta koja i inače obilaze hodočasnici: Jaslice Male Marije, mjesto molitve za supružnike željne djece, grob Sluge Božjeg o. Janeza Strašeka, te naravno i prvenstveno frankopanska crkva Rođenja Blažene Djevice Marije. U neposrednoj blizini našeg samostana upravo niče jedno iznenađenje, kompleks od tri dijela, koji bi trebao biti završen i blagoslovljen na župno proštenje u rujnu. To što nastaje, bit će uistinu kruna onoga što pavlini nude već stoljećima na ovoj „Gori blagoslova“, kako smo nazvali Svetice, koje sve više postaju poznatije kao mjesto „pro-life“ molitve i aktivnosti.

Foto: Jerko Malinar, cross-press.net

Od praktičnih napomena naglašavam: Oaza se grije samo na struju, stoga vjerojatno u zimskom razdoblju neće biti zainteresiranih za boravak, no od ožujka do listopada ima sasvim dovoljno dana za duhovnu obnovu onih koji trebaju i zatraže ovo mjesto za sebe. Ovo je mjesto udaljeno 6m od grada Ozlja, 15km od Krašića te isto toliko od Karlovca. Posljednjih godina hodočasnici sa svih strana običavaju obići upravo ta tri mjesta: Karlovac (sv. Josip) – Krašić (bl. Stepinac) te Svetice, a usput se pogleda i Stari grad Ozalj. Podsjećam da je vrlo blizu i prekrasan Žumberak. Toliko neobično važnih i duši korisnih mjesta na tako malom području! Naš će provincijal blagosloviti Oazu krajem travnja te već od svibnja možemo primiti prvog svećenika, časnu sestru ili supružnike. Oni donose svoju hranu i posteljinu, mogu ostati koliko trebaju i žele no ipak u razumijevanju za druge, a za dogovor se mogu javiti na naše kontakte objavljene na internetskoj stranici: www.svetice.com