ADVENTSKO KLANJANJE U ZADRU

Mladima sve više treba mistična tišina i duboko razmatranje, zato ih privlači klanjanje pred Presvetim

Euharistijsko klanjanje pred Presvetim u petak 16. prosinca u zadarskoj prvostolnici predvodio je fra Bojan Rizvan iz samostana sv. Frane u Zadru

Foto: Ines Grbić

Nasuprot uobičajenom, čak i (nametljivo) uvriježenom mišljenju da mladima, jer oni navodno baš i najviše to žele, treba nuditi dinamične, zabavne, govorno-glazbeno žive afektivne govore, adventsko klanjanje mladih Zadarske nadbiskupije u katedrali sv. Stošije u Zadru još jednom je potvrdilo kako mlade osvaja i privlači tišina, nutarnje razmatranje, smiraj predanja i mistična polutama Božjeg hrama u susretu s Isusom u Presvetom oltarskom sakramentu. To je itekako živi i ‘druge vrste’ nabijeni, ali istinski nutarnji dinamizam koji se odvija naizgled nevidljivo u dubini našeg života, uma i duše.

Želja za time u mladima je toliko jaka, da taj Susret s traženim i željenim Emanuel-Odgovorom na naša pitanja ne žele propustiti makar se, zbog studentskih obveza, mora prirediti u zimski kasnijem terminu od 20,30 sati.

Euharistijsko klanjanje pred Presvetim u petak 16. prosinca u zadarskoj prvostolnici predvodio je fra Bojan Rizvan iz samostana sv. Frane u Zadru, gdje se mladi inače rado okupljaju na susretima. Fra Bojan je nova i mlada ponikla svećenička snaga Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru, raspoloživa za poticaje i susrete s mladima u organizaciji Povjerenstva za mlade Zadarske nadbiskupije čiji je predstojnik o. Franjo Kowal, također prisutan u klanjanju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zbog prigodnog meditativnog sadržaja adventskog klanjanja ususret Božiću, molitve i predanja fra Bojana koje je izricao pogađajući u životne činjenice, pitanja, lomove i boli naših traženja, strahova i sumnji, donosimo u cijelosti.

U tim se čežnjama i željama u odnosu s Gospodinom svi mogu prepoznati. Slijedi tekst nalik osobnoj ispovijesti i ispovijedi određenog stupnja nevjere koja nas u nekim situacijama zadesi, a pokazuje kako je najljepša ona ‘neuljepšana’, iskrena molitva iz dubine srca. Pokazuje kako izreći pred Bogom slabost oslobađa. Fra Bojan je na klanjanju obogaćenog i pokojom duhovnom pjesmom molio ovako:

„Gospodine Isuse Kriste, u domu molitve moliti za sve narode, okupila nas je tvoja ljubav. Pomozi nam u našem srcu produbiti čežnju za tobom. Stvarajući nas, utisnuo si u nas duboki trag ljubavi koja čezne i ima potrebu nekomu pripadati. Ljubavi koja iščekuje tvoj dolazak. Vrijeme došašća je vrijeme ljubavi. Da nekog istinski volimo, pokazujemo tako što čeznemo za njim. Želimo biti u njegovoj prisutnosti i dopustiti da nas blizina voljenoga izgrađuje. Zato smo, Isuse, s tobom. Jer te volimo, čeznemo za tobom i tvojim svetim Duhom. Daj, Isuse, da osjetim tvoju blizinu i da ti imam hrabrosti reći: Dođi, Gospodine Isuse.

Dođi u moj život, u moje strahove. Uđi u probleme mog života jer te trebam. Jer čeznem za tobom. Jer znam da sve što činim, bez tebe ne može donijeti plod i imati ljepotu, kao kad ti nešto činiš. Zato te molim: Dođi, Gospodine Isuse. Pohodi nas. Da vrijeme iščekivanja shvatimo kao vrijeme ljubavi i da dopustimo tebi da se tvoja ljubav poigra s našim životom. Da nam se ne dogodi da poput farizeja i pismoznanaca ometamo ono što si ti s nama naumio. Nego da dopustimo tebi da uđeš u naš život i ispuniš nas ljubavlju, da nas izgradiš u našim razlomljenostima. Dođi, Gospodine Isuse, i budi s nama.

Molimo za susret pogleda, da ga ništa ne naruši, naši strahovi, grijesi, tjeskobe. Pomozi nam očistiti naše srce da nađemo mjesto za sebe. Prosvijetli, Isuse, tmine moga srca za tebe. Koliko kutaka skrivam od pogleda drugih i od tvog pogleda? Dođi u naš život kao svjetlo koje osiromašuje. Ne otkrivaš mi grijeh da bi me ponizio, nego da bi me spasio, da bi nas otkupio. Zato, Gospodine, uđi u moje srce, prosvijetli ga. Učini moje srce po svome srcu. Da mogu biti slobodan od svih rana, od rana ostavljenosti, napuštenosti, kad mislim da nikome nisam potreban, da nisam dovoljno voljen. Prosvijetli tminu u kojoj sam previše ohol, toliko da ne mogu sebi oprostiti grijeh koji si mi ti oprostio, tminu moga ponosa koji tako lako izgradim u osjećaju moje pravednosti. Iščupaj moje oslonce kako bih se mogao osloniti na tebe. Makni lažne sigurnosti kako bih otkrio veličinu i dar tvoje ljubavi, kako bih prepoznao snagu tvoga Duha koji donosi život, mir i istinski oslobađa. Gdje je duh, ondje je i sloboda. Neka moje srce postane mjestom tvoga boravka. Neka svakim danom više čezne za tvojim dolaskom. Neka se moje srce zaodjene u došašće, u iščekivanje voljenoga koji nas pohađa. Jer nema veće radosti, Gospodine, nego biti tvoj, dopustiti da tvoja sveta riječ odjekne u mom životu i tvoja se ljubav nastani u mojim životnim odnosima.

Često upadnemo u mrežu ogorčenosti, nepraštanja, srdžbe. Izvuci nas iz tih mreža. Bože, tvoja pobjeda je uvijek proslava ljubavi. Daj da osjetimo snagu tvoga dodira koji nas oslobađa, čupa iz mreža zla koje nas nadvladava. Kad vidimo da smo razbijeni, lako postanemo tjeskobni, počnemo plakati nad svojim životom. Čini nam se najlakše dignuti ruke od ljudi, od osoba koje volimo i od samog svog života. Daj da osjetimo tvoj pogled i u tjeskobi. Kad nam tijelo dršće pred nečim, kad slabe oko i duša, da osjetim tebe čija je dobrota neizmjerna i milosrđe. Dobrota kojom pokrivaš naš život.

Isuse, daj da zajedništvo s tobom vidimo i promatramo kao našu sigurnost, prostor naše zaštite, kao sigurnu luku u svim olujama našeg života. Dok nas valjaju valovi nevolja, da znamo imati čežnju za tobom. Da nam usadiš znanje koje će nam darovati sigurnost da si ti naš Spasitelj i Otkupitelj. I da si samo ti kadar iščupati nas iz ruke onih koji nas progone. Rasvijetli lice nad svojim slugom, Isuse. Nad mojim životom, da mogu gledati tvoje lice koje je okrenuto meni. Da mogu vidjeti lice koje me ljubi i onda kad ja svoje lice sakrijem. Da gledajući tebe vidim onoga koji mi se istinski raduje. Da nijedna moja tjeskoba ne bude tako duboka, da u svom srcu pomislim kako sam odbačen od tvog pogleda i kako se tvoje lice okrenulo od mene. Zato vapijem: Dođi, Gospodine Isuse. Zato čeznem za tobom.

Rosa milosti kojom pohađaš naš život budi našu zahvalnost. Želiš biti s nama jer si ljubav, a ljubav ima potrebu biti s onim koga voli. Hvala ti što svoju ruku spasenja pružaš nama koji se utapamo u svojim grijesima, slabostima, strahovima. Daj da prihvatimo tvoju ruku. Jer samo po njoj možemo biti spašeni. Zato, hvala ti što nas ne ostavljaš. Naša zahvalnost se prelijeva u molitvu da Crkvi podariš nova duhovna zvanja. Tvojoj Crkvi su potrebni navjestitelji mira i dobra. Potrebni su služitelji tvoga spasenjskog dara. Zato nam otkrij ljepotu zajedništva s tobom. Vjerujemo ti i znamo da nas nećeš napustiti.

Hvala, Isuse, što je tvoj dolazak u naš život siguran. Daj da već ovog Božića doživimo tvoje rođenje u našem srcu. Da nam Božić doista bude događaj spasenja, ne samo obiteljski, događaj zajedništva i radosti, nego događaj spasenja! Neka ti naša radost bude znak naše zahvalnosti, da prosvijetljeni tvojim svjetlom možemo druge prosvjetljivati. Da možemo nositi terete drugih i druge buditi, kako bi te i oni dočekali spremni, otvorena srca i ispružene ruke za tvoj dodir spasenja.

Hvala, Gospodine, što nas učiš svojim srcem. Dođi, Gospodine Isuse.“

Ines Grbić | Bitno.net


Objavljeno: 20. prosinca 2016.

Možda vam se svidi