OvisniciFoto: IKA
I ove je godine u gradu pod Marjanom upriličen Križni put ovisnika na četvrtu korizmenu nedjelju, 18. ožujka. Križni put pod vodstvom don Jure Vrdoljaka i o. Joze Čirka organiziran je za ovisnike o drogama u terapijskim zajednicama “Papa Ivan XXIII.” i “Cenacolo” i sve one koji žele molitvom i žrtvom pratiti oboljele od ove opake bolesti.

Pobožnost je započela u crkvi sv. Dominika i nastavila se prema splitskoj katedrali sv. Dujma. Ovoga puta članovi zajednice “Cenacolo” načinili su veliki drveni križ kojega su zajedno sa članovima zajednice “Papa Ivan XXIII.”, roditeljima i ostalim vjernicima, nosili na križnom putu prema katedrali. Nazočni vjernici, obitelji ovisnika, prije početka križnoga puta ispisali su na križu svoje molitve, imena osoba za koje namjenjuju ovaj križni put. Križ su od postaje do postaje naizmjenično nosili članovi dviju spomenutih terapijskih zajednica. Posebno je značajan trenutak uspinjanja uz stepenište katedrale, gdje se već tradicionalno vjernici, klečeći u dubokoj tišini i molitvi, baš poput Krista uspinju na svoju Golgotu.

U katedrali sv. Dujma nastavljen je drugi dio pobožnosti: svjedočanstva i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Marijana je govorila o “propuštenom danas”, a Tonko je posvjedočio o dvadeset godina života u mraku koje su ostavile neizbrisiv trag. Istaknuo je da je droga u smrt odvela brojne njegove prijatelje, a njemu je odnijela osmijeh s lica. U vremenu „vraćanja u život” snagu mu je davala molitva i rad.

U križnom putu sudjelovao je i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić koji se tom prigodom nazočnima obratio s nekoliko riječi. Kroz 31 godinu svećeništva susreo se u ispovijedima i razgovorima s različitim ljudskim ovisnostima: o drogi, alkoholu, seksualnosti, brzoj vožnji. U korijenu svih ovisnosti je egoizam i okrenutost sebi i svojim užicima naspram pravom odnosu s drugima i s Bogom. Izlaz je u obraćenju i povjerenju, naglasio je. Podsjetio je na riječi s kojima započinjemo korizmeni hod: “Obrati se i vjeruj evanđelju” te je u tom duhu kazao: “Obraćenje je prvi korak od egoizma i okrenutosti sebi k susretu s drugima, s Bogom. Obraćenje započinje čim shvatim da me Bog ljubi i da mogu biti drugačiji, da sam stvoren za druge, a ne za sebe. Bog djeluje preko nas i stoga, nemojmo se umoriti pokazivati i darivati ljubav i radost jer radost i sreća drugih je i moja sreća. To je pravi put”. Isus nije nosio križ za sebe nego za spasenje drugih. Preko njegovoga križa došla je radost uskrsnuća. Zato je važno da, dok nosimo svoje križeve, razmišljamo o Isusovu križu jer onda ćemo znati da nismo sami, da nas on ljubi nadasve, da se možemo obratiti i povjerovati, da možemo povjerovati pa se onda i obratiti, zaključio je mons. Ćubelić. Nazočni su svoje molitve, prošnje, poklonstva i hvale upućivali Gospodinu – jedinom Gospodaru života i smrti. U gromoglasnoj pjevanoj molitvi “Bože čuvaj Hrvatsku” molilo se za Domovinu.

Poznatom pjesmom “Velik si” završena je pobožnost križnoga puta, a ovisnički veliki drveni križ ostavljen je u splitskoj prvostolnici i predan vjernicima na štovanje. (ika/bitno.net)