Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 1990. proglasila je drugu subotu u listopadu Svjetskim danom hospicija i palijativne skrbi. Palijativna skrb je aktivna i cjelovita briga, kako za osobu čija bolest više ne reagira na liječenje, tako i za bolesnikovu obitelji kojom se nastoji ublažiti bol i patnja, te poboljšati kvaliteta života bolesnika i njegove obitelji. U pružanju palijativne skrbi potrebno je voditi brigu o dostojanstvu bolesne osobe, samostalnosti, kao i omogućiti joj odlučivanje o vlastitom životu i liječenju.

U Hrvatskoj je taj dan obilježen akcijom “ZaČin ljubavi” koju je na zagrebačkom Cvjetnom trgu organizirala udruga Volonteri u palijativnoj skrbi La Verna u suradnji s Gradskim uredom za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom. Svi zainteresirani građani mogli su na štandovima kupiti začinsko bilje i tako podržati rad udruge, te se upoznati s radom volontera.

Akcija se održava pod krilaticom „Volonteri su začin palijative, a palijativa je začin društva“ pa je odabrano upravo začinsko bilje kao ‘živi simbol’ putem kojeg će se pomoći senzibilizirati javnost i približiti tema palijativne skrbi.

“S korisnicima dijelimo i osmijehe i suze” 

Na štandovima su, osim članova udruge i djelatnika Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, bili brojni volonteri La Verne, među kojima i volonterka Kristina Jadrijević- Cvrlje. “Počela sam volontirali prije sedam godina u grupi za palijativnu skrb u okviru Franjevačkog svjetovnog reda. Palijativna skrb me je privukla zbog iskustva u obitelji, a i željela sam nešto dobro napraviti – i radi Boga i radi čovjeka”, rekla je Kristina, a kada smo je pitali kako bi sažela svoj rad odgovorila je: “Puno suza, puno smijeha, puno glavobolja bilo je u ovih sedam godina. Iako se na prvu čini teško i zahtjevno, ponekad čak i mučno, uz misu i molitvu sve postaje lako i slatko”.

Kristina ima iskustvo volontiranja u obiteljima palijativnih bolesnika, a i na bolničkom palijativnom odjelu. “Dva i pol mjeseca, neposredno prije pandemije koronavirusa, bila sam ondje na bolničkom palijativnom odjelu u posjeti bolesnicima. Bilo je zahtjevnije jer to nisu bili susreti ‘jedan na jedan’ kao u obitelji, nego je susret s više osoba različitih dijagnoza u bolničkoj sobi, uz obitelj i medicinsko osoblje. Problem je na prvu predstaviti se – tko si i što si, a i ovisi u kakvoj je situaciji pojedini pacijent. Kad se probije barijera predstavljanja, bolesnici su susretljivi, spremni za razgovor Imaju jaku potrebu pričati o svom životu. Ponekad bi i sama moja nazočnost, u šutnji, uz njihov bolesnički krevet, bila sasvim dovoljna”, rekla je.

Posebno je izdvojila gospođu koja nije željela razgovarati ni sa psihologom niti sa psihijatrom, ali s njom jest, a ispričala je i kako se sama osjećala u posjeti palijativnim bolesnicima. “Vjernica sam i svaki puta bih se pomolila prije posjete kako bih se sabrala prilikom ulaska u bolesničku sobu. Bilo je puno različitih situacija i izmiješanih osjećaja. Uz bolesnika bih bila sa smiješkom, a ispred bolnice bih se znala i rasplakati”. Ali, dodala je, to su suze mira i ispunjenosti. Bilo je to baš u vrijeme Adventa, u Zagrebu je sve bilo puno svjetla i šušura, a ja bih pomislila: Bože, ne bih sada nigdje drugdje htjela biti nego s njima, rekla nam je Kristina. Naglasila je kako volonterima u radu puno pomažu i supervizijski sastanci u udruzi, dvaput mjesečno, gdje mogu dobiti puno povratnih informacija jer, kazala je, najbolje se uči od drugih volontera. “Ono što čujemo da je volonter iskustveno prošao bolje je od bilo koje stručne literature ili znanstvenog časopisa”, smatra.

“Želimo širiti volonterski, ali i stručni tim” 

Diplomirana socijalna radnica Olivera Kapetanović, koordinatorica volontera, rekla je da u udruzi La Verna svake godine organiziraju i edukaciju za volontere. “Oni idu srcem i dušom, ali da bi to radili dobro – i za ljude kojima odlaze, a i da ne naštete sebi – vrlo je važno da su educirani. Tu pomaže naša edukacija koju za volontere organiziramo svake godine. Ona je zapravo lijep početak volontiranja, ali možda još važniji od toga su naši supervizijski sastanci za volontere gdje timski imaju priliku govoriti o tome kako im je u pojedinoj situaciji, kako je kod bolesnika, s čime se susreću, što im je teško, kako su se snašli. Tu zajedno kao tim rastemo i razvijamo se. S obzirom na to da je riječ o volonterima koji dugo volontiraju, po dvije, tri, četiri godine, a imamo i nekoliko onih koji su tu i 10 godina, vidi se njihov napredak i u osobnom smislu”, rekla je.

Objasnila je i kako La Verna pomaže palijativnim bolesnicima i njihovim obiteljima. “Članovi obitelji palijativnog bolesnika moraju biti ‘hladne glave’ da bi mogli organizirati svu moguću skrb tako da tu nastojimo pomoći. Volonteri zamjenjuju članove obitelji kako bi se oni na par sati mogli odmoriti ili obaviti nešto za sebe, a to je dobro i za bolesnika, da vidi neko drugo lice, drugu dušu koja će ga slušati na novi način. Volonteri pomažu obitelji i tako da odlaze obaviti nešto za njih, pogotovo kad su u pitanju starije osobe kojima je teško snalaziti se u različitim administracijama gdje su mlađi volonteri puno vještiji i spretniji. Tu je i kupovina u dućanu, odlazak u ljekarnu i drugo što svakoj obitelji treba samo što nije svjesna koliko je to teško organizirati kad je netko bolestan ili nemoćan”, navela je.

U La Verni su također pokrenuli savjetovalište gdje se članovi obitelji mogu javiti, kao i sami bolesnici, te dobiti stručnu podršku, uglavnom individualnu, a mogu se, ako to žele, uključiti i u grupnu podršku. Dio podrške je i ona kada član obitelji umre, a većina službi završi sa svojim radom i kada nastupi žalovanje. “Da im budemo podrška i u tom teškom trenutku imamo Službu za podršku u žalovanju gdje se isto može dobiti stručna podrška, individualna ili grupna. Ljudi često kažu: ‘Mogu ja to sam sa sobom’ i mi im vjerujemo i to podržavamo, ali ne treba čekati problem u žalovanju da bi se potražila pomoć nego se može zajedno lakše prebroditi, istražiti i sjetiti se s nekim zajedničke povijesti s osobom koja je umrla”, istaknula je.

La Verna surađuje i s Gradom Zagrebom. “Imamo lijepu suradnju s Gradom Zagrebom – prepoznaju naše aktivnosti i gdje vidimo da je potreba pokrenemo aktivnosti – od volonterskog tima do savjetovališta, posudionice pomagala i programa za djecu kojeg planiramo….Imamo želju širiti volonterski, ali i stručni tim kako bismo mogli pokriti te potrebe, pa nam je i financiranje jako bitan segment. I -ono što je važno kad nas ljudi trebaju – da možemo reagirati onda kada nas zovu, pravovremeno”, zaključila je poručivši da zapravo svi mogu pridonijeti palijativnom bolesniku – u obitelji, u susjedstvu, kao volonteri ili kao profesionalci. “Ne mora netko raditi u palijativnoj skrbi da bi pomogao palijativnom bolesniku. Oni nas trebaju gdje god – u dućanu, u školi.., i  tu svi možemo pridonijeti”.

Pažnju javnosti više usmjeriti prema palijativnim bolesnicima

Pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Romana Galić podržala je akciju “ZaČin ljubavi”, u ime zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, ali i svoje osobno. “Govorim i iz osobnog iskustva jer sam u obitelji imala palijativnog bolesnika. Kada smo u tim cipelama, gdje nas najviše žulja, najbolje i najsnažnije razumijemo probleme takvih bolesnika i korisnika”, rekla je Galić i zahvalila na doprinosu volontera La Verne prema najtežim, umirućim bolesnicima. “Želimo javnost više okrenuti prema potrebama takvih bolesnika i njihovih obitelji”, rekla je i podsjetila da je zagrebačka Gradska skupština u lipnju prihvatila Strategiju za unaprjeđenje kvalitete života starijih ljudi gdje je jedna od mjera osnaživanje timova i edukacija ljudi u sustavu socijalne skrbi. Napomenula je da unutar domova za starije postoji 300 do 400 korisnika koji su palijativni bolesnici pa je zaposlenike koji rade u sustavu potrebno educirati i osnažiti da bi mogli još kvalitetnije raditi s takvim bolesnicima. “A što se tiče smještaja – on je nužno potreban. U Gradu Zagrebu vjerujemo da će jedan takav centar biti izgrađen u narednom razdoblju”, zaključila je.

Akciju udruge La Verna “ZaČin ljubavi” na Cvjetnom trgu promovirao je – na sam Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi – i popularni radijski i TV voditelj Frano Ridjan, a u narednih godinu dana podržat će je 12 poznatih domaćih gastro blogera.