Bitno.net donosi drugi dio intervjua sa Janjom Todorović, književnicom, filologinjom, pravoslavnom misionarkom (kako ju mnogi nazivaju, premda se sama tako ne predstavlja) te bivšom astrologinjom. Janja Todorović sudjelovala je na ovogodišnjem Simpoziju o (neo)gnostičkim i (neo)poganskim kultovima u organizaciji Hrvatskog aeropaga. Tom prilikom razgovarali smo o njenom životu, obraćenju, te iskustvima s raznim duhovnim učenjima, hinduističkim, mističkim, okultnim, gnostičkim, filozofskim, teološkim i religijskim. Svjedočanstvo njezinog obraćenja pročitalo je na desetke tisuća ljudi, možete ga vidjeti OVDJE dok prvi dio intervjua možete pročitati OVDJE!

– Ta rečenica Vam se, kako ste izjavili, urezala – kako je potom išlo Vaše obraćenje? Ali prije toga, vratio bih se na jednu stvar. Naglasili ste tu poplavu hinduizma – kako se Pravoslavna Crkva suprotstavila svemu tome?

Vjernici u crkvi su jednostavno bili zatečeni svim ovim događajima, iako kod nas u Beogradu nitko nije očekivao ovoliku poplavu sekti, okultizma, gnoze i paganizma i svega ostalog. Crkva je radila svoj posao kao i uvijek, ali podsjetimo se da je sve do 90-ih godina društvena uloga Crkve bila potisnuta u drugi plan, a tek tada je postala intenzivno prisutna u društvenom životu. Svećenici i duhovnici su držali predavanja, na satovima vjeronauka počeli su upozoravati ljude, na propovijedima tijekom službe također, osnovane su misionarske škole… pa možda su nas sektaši i okultisti probudili iz duhovnog sna kojim smo dugo vremena bili umrtvljeni. Mi zaboravili na Boga, ali Bog nije nas zaboravio.

U mom životu postojao je jedan presudni moment koji je utjecao na moju odluku da napustim astrologiju. Kao što sam već rekla, tri godine sam se intenzivno, profesionalno bavila astrologijom. Kad je došao poziv iz visokih srpskih političkih krugova da radim za njih, a među mojim klijentima je bilo i političara, smatrala sam da i njima netko mora reći: osvijestite se, ljudi, od sablazni magije, nemojte biti okultisti nego postanite duhovno zdravi ljudi, normalni kršćani – odbila sam suradnju, jer sam osjetila da to nikako ne može biti dobro. Danas nije tako, ali u to vrijeme bivši komunisti, ateisti, najvećim dijelom nisu bili kršćani, i jedina duhovnost za koju su znali je okultizam, magija. Magija je religija palih anđela i palih ljudi. Kažem sebi – kakav užas, ako oni koji su na odgovornim državnim pozicijama traže savjet od astrologa (a ja sam još uvijek dijete, imala sam 30 godina), nas čeka prava katastrofa. I doživjeli smo je. Samo što je naš duhovni pad počeo prije 50 godina, a ovo je završnica. Ovo je bilo negdje oko 1992.

Ubrzo nakon toga sagledala sam svu obmanu okultizma, ali ne samo na osobnom nego još više, na društvenom planu.

– Na koji način ste prepoznali tu laž?

Prvo sam prepoznala da je to za mene samu postalo štetno. Poslije one prve duhovne očaranosti, onog fantastičnog napretka, prepoznala sam da gubim svoj duhovni mir. To je vrlo bitno… U mene se uselio nemir koji ti ne da spokoja nijednog trena. Zatim, gubitak radosti, sreće, sve oko tebe blistavo, uspješno, a u tebi duhovna praznina i nezadovoljstvo. Ljudi ti dolaze s prevelikim zahtjevima, da pomogneš, da riješiš sve njihove probleme, a to je nemoguće. Teret koji nosim pretežak je za mene. Zatim sam duhovnim očima sagledala duhove zla i duhove tame koji stoje iza svega. Prepoznala sam, nakon treće godine djelovanja, da je to negativan put.

– Sami od sebe ste to spoznali?

Da. Spoznala sam, a odmah nakon toga je uslijedio moj povratak Crkvi, vjeri, Bogu. I ovo je zanimljivo, i točno. Prijateljica me pozove da na Božić zajedno idemo u crkvu na liturgiju. Odazovem se na njen poziv, i vjerujem, ovo je samo Bog mogao tako urediti. U tom trenutku pjevao se Božićni tropar, a taj tropar glasi – “Rođenje tvoje, Kriste Bože naš, obasja svijet svjetlošću bogopoznanja, oni koji su se zvijezdama klanjali od zvijezda bijahu naučeni da se poklone tebi, Suncu pravde, i da te upoznaju, Tebe s visine istoka, Gospode slava tebi.” Vođena zvijezdom Božjeg promisla dovela me je do mjesta rođenja Bogomladenca Isusa, kao tri babilonska mudraca zvjezdara. I više nemam opravdanja da budem ljubitelj mudrosti božanske skrivene u prirodnim zakonima.

Pazite, zbor pjeva veoma glasno, a ja u nevjerici. Oni koji se zvijezdama klanjaju – pa to sam ja, ne klanjam se doslovno, ali bavim se zvijezdama. Iza tog tropara na propovijedi svećenik kaže – danas su se pojavili mnogi lažni proroci koji varaju čitav svijet, i nabraja i astrologe. Pomislila sam da me poznaje s televizije, i javno me razobličava, pričekala sam da završi liturgija i da s njim razgovaram o tome.

Inače, okultisti stalno naglašavaju da oni savjesnije i bolje rade posao pružanja pomoći ljudima i zbog toga ih svećenici ne vole.

Poslije nekoliko razgovora sa svećenikom, pročitanih knjiga o tome, vidjela sam da je sve gore rečeno istina, i odlučila zauvijek prekinuti svaki kontakt s astrologijom.

Dala sam otkaz svim medijima, časopisima, školi astrologije, sve je ukinuto kao da nikad nije ni postojalo doslovno preko noći.

Stala sam na novu istinsku stepenicu duhovnog puta i života, koji se otkrio preda mnom, kršćanski život u crkvi Božjoj. Mojoj radosti nije bilo kraja jer sam naučila kako prepoznati laž od istine, istinsku duhovnost od lažne duhovnosti, istinskog Boga od lažnoga boga. Skinuta je maska vragu, on je prepoznat, a sve do tada se krio iza uzvišenih i humanih ideja.

– Pretpostavljam da vam ljudi nakon toga nisu dali mira, međutim vjerojatno vam i „netko drugi“ nije dao mira?

Naravno, nisam unaprijed znala da napustiti astrologiju podrazumijeva i napuštanje i cjelokupnog dotadašnjeg načina života, a upravo se to dogodilo. Pred mojim očima se pojavila nova duhovna stvarnost.

Nakon cjelokupnog duhovnog preobraženja, odbacivanja svega starog, i darova koje sam dobila, uslijedilo je stradanje, iskušenje, ozbiljna duhovna borba, slično onome što čitamo iz životopisa svetih o pokornicima koji vode borbu s demonima do konačne pobjede dobra. Ovo je trajalo tri godine, tri godine duhovne borbe preobraženja iz starog u novog čovjeka, Kristom preobražena. Osjetila sam se kao grešna Eva prognana iz raja zato što je kušala drvo spoznaje dobra i zla, i okusila plodove besmrtnih. Tek kada sam iz uma i srca iščupala to okultno drvo znanja, s korijenom, stablom, granama, lišćem i plodovima, stvoren je unutrašnji prostor da Gospod sipa novo vino nauke evanđeoske – a pritom sam redovito išla u crkvu, na liturgiju, na vjeronauk, molila, čitala duhovnu literaturu, slušala propovijedi – i to je bila moja jedina briga, moja duhovna praksa, moja nada da ću duhovno steći snage da izađem kao pobjednik u toj neravnopravnoj duhovnoj borbi s kušačem, koja se jedino uz pomoć Božju i svetih postiže.

Zaista su interesantne te tri godine. Tri godine sam radila astrologiju, tri godine je trajao period preporoda. Kako sam ja po struci filolog, književnik, pisac, počela sam poslije tri godine raditi u toj oblasti za Crkvu. Pisanje, prevođenje literature, uređivanje duhovne literature, časopisa, predavanja iz oblasti pravoslavne duhovnosti i umjetnosti, eto to je bila nova oblast mog rada.

– Zamolio bih Vas da mi opišete duhovnu razliku između bavljenja astrologijom i trenutka kad ste upoznali živog Boga.

Moj je život jedno javno svjedočenje istinom i životom traganja za Bogom, skretanja s pravog puta, kršćanskog, na stranputice koje su me opet iznova, na još jači i bolji način, ponovo dovele Bogu, koga sam upravo zato, što me nije ostavio, a što mi je dao moćnu lekciju života, još više zavoljela, kao Oca našeg nebeskog, kao prijatelja, kao ljubljenog, ljubavlju koja je jača od smrti.

Iskusila sam plodove duha obmane, oca laži, koji vara sav stvoreni svijet, i sad ih lako prepoznajem i kod drugih. Stekla dar razlikovanja duhova svjetlosti od duhova tame, tajne pobožnosti i tajne bezakonja. A s druge strane, opet milošću Božjom, iskusila sam neopisana dobra koja mi je On Sam darovao, a koja su neprocjenjive vrijednosti. Zato ovo i govorim, kao svjedok istiniti, iskreno, i jedino tako može i smije da bude, govorim “što mi Bog učini”. Radi spasenja moje duše i bližnjih, i da vide ljudi kolika je milost i ljubav Kristova. Krist je istiniti Bog. Morala sam poći mnogim putevima i spoznajama da bih ovo otkrila. Sam mi je to otkrio.

Čovjek je sazdan kao božansko trojstvo, duh, duša i tijelo. Duh Kristov treba u sebe useliti, dušu posvetiti, tijelo očistiti od strasti da cijelo biće, čovjek nalik anđelima i svetima, a ne demonima, posluži svojim životom Bogu svome. U Crkvi su nam dana sva sredstva za spoznaju Boga. Srcu molitva i bogosluženje, umu dogma i znanje, volji podvig i askeza. A tijelo, pet prostih čula, slijedit će očišćenu dušu.

Na duševnom planu opet božansko trojedinstvo: srce, razum i volja. Što se tiče volje ona je astrologijom determinirana, kao da neke više sile njome upravljaju, niste svoji i niste slobodni. Također razum je blokiran astromagijskim šablonama koje zarobljavaju um. Na planu emocija razviju se plodovi gordosti, samovolje i uznošenja sebe. I kad želiš da činiš dobro a ono nekako ne ide jer duhovni zakon okultizma to ne dopušta u cijelosti. Mene je spasila makar namjera srca da činim dobro. Jedan hinduistički guru je napisao knjigu: Kako da prakticiram ljubav? Sve tehnike, sve najame i pranajame, sve đape i ađape, sve joge zvuka, disanja, znanja, sve meditacije i kontemplacije možeš prakticirati koliko hoćeš, jer svaka ima svoja pravila, ali tehnika za ljubav ne postoji! On je postavio iskreno pitanje: kako ću prakticirati ljubav! Stalno je polemizirao s kršćanima o Bogu koji je ljubav, kao da je to neki slabi bog, bog ljubavi. A Ljubav je sve. Bog jeste ljubav. I ljudi koji vole Boga i bližnje, dobivaju na dar silu ljubavi. Sve ostalo je ništavno spram “ove tehnike” koja se tajnim mističnim putovima srca spoznaje. Bog se otkriva ljudskom srcu.

Također, iako se govori o negaciji tijela, ono se ipak glorificira. Jogičke vježbe nisu samo radi zdravlja, nego i radi ljepote tijela. Kršćani znaju da je rečeno: i tijelo je za Gospoda. Nemam ja ništa protiv ljepote, ljepota je dar Božji, ali ljepota produhovljena, posvećena, ljepota “tajnog čovjeka srca”, tj. unutrašnjeg bića, koja sja izvana, a tijelo je prah koji se prahu vraća.

Radost, mir, ljubav – samo život u zajednici s istinitim Bogom koji je Gospod naš Isus Krist, daje nam ova divna blažena stanja duše. Kako je krasno i uzvišeno biti kršćanin. Kad bi to ljudi znali, sve bi ostavili i za Njim pošli.

Na ovaj put se ne dolazi lako. Kroz mnoge nevolje valja vam ući u Carstvo Božje. Mnogo patnji mora čovjek pretrpjeti jer one pročišćuju čovjeka. Pokajanje je najvažnije. Ono je početak novog života. Pokajanje je umiranje starog čovjeka grijeha i rađanje novog u Kristu preobraženog. Pokajanje nikad ne prestaje, jer je pokajanje novo duhovno rođenje za vječni život, koji počinje ovdje na zemlji. Ovo sam iskusila prelazeći svaku stepenicu duhovnog života osobnim iskustvom.

Pokušala sam koliko je to moguće opisati dio svog iskustva i života, i govoriti o onome što mi se čini da može biti od duhovne koristi ljudima, posebno onima koji su se našli na sličnom putu. Ponekad i zabluda može biti put ka istini.

Kad se osvrnem unazad, mogu samo slaviti Boga i zahvaliti mu za sve, jer se na kraju sve dobro završilo. Sjetimo se početka. Tražila sam ga i pronašla. On je pronašao mene.

– Rekli ste da je obitelj prihvatila Vaš stari način života, ali kako su oni sada reagirali?

Duhovni život je unutrašnji, izvana se ne vidi što se s vama događa. Naši bližnji također ne moraju sve ovo znati, a i kako bi? Vaše iskustvo je tajna između Boga i čovjeka.

Moja obitelj se lijepo navikla na dobar materijalni život, i naravno nisu odobravali moj novi put. Pokajanje, odricanje od slave, bogatstva, znanja, umijeća, sve je to djelovalo kao poziv na novu neizvjesnost, nova stradanja. Komunistički duh u njima, koji je vjerovao samo u ono što vidi i što posjeduje, nije mogao zamisliti neku nevidljivu silu Božju, ili demonsku, neko nevidljivo carstvo Božje, ili paklene kazne, neke nevidljive demone od kojih se treba spašavati, nevidljive anđele i svete koji su ti pomagači. Nisam ni očekivala da me razumiju, nisam ih osuđivala, samo sam znala da se vodi nevidljiva borba na život i smrt za spasenje moje duše i njihove, i da se moram boriti, i pobijediti s pomoću Božjom, kad za to dođe vrijeme. Razmišljala sam i šire, treba pomoći i narodu koji strada u neznanju i nevjerovanju. Mora netko uzeti Križ Kristov, da ga ponese, da sebe razapne radi spasenja naroda, da nastrada, da plati cijenu koja se traži. Odlučila sam ničim prinuđena do ljubavlju za Boga i bližnje to ja učiniti.

Bilo mi je žao i onih koji su mi se obraćali za savjet, za pomoć, za utjehu, i smatrala sam da treba sebe žrtvovati i radi njih i njima pokazati put. Tim prije što su mi onako silno vjerovali. To me je obvezivalo. Vidjela sam da astrolozi stradaju ako se ne pokaju. Izgube i slavu i novac i zdravlje i obitelj, pa i talent za viđenja i tumačenja, ako ne prepoznaju opomene Božje i ne vrate se na pravi put. Sami prevareni varali druge. I njima treba posvjedočiti put spasenja. To su u suštini jadni ljudi, a ne neki moćni čarobnjaci, kako ponekad izgleda.

– Ali Vaša obitelj je to na kraju preživjela?

Bilo je malo drame, malo borbe i nerazumijevanja, ali smo prebrodili sva iskušenja. Kad sam dovoljno dugo potrpjela, kad su vidjeli plodove i kad su i sami stavljeni na iskušenje pa im je trebala pomoć, naravno da su se sjetili mene, i naravno da su molili da molim Boga da im pomogne. A On je rekao da će pomoći u danu nevolje naše. I stvarno pomaže. Svi koji imate nevolju, molite, molite neprestano, iskreno, svojim riječima, i neće vas ostaviti Gospod.

– Ljudi i mediji vas često zovu pravoslavnom misionarkom. Koja je Vaša sadašnja funkcija, čime se sada bavite?

Biti misionar znači biti apostol Kristov. To je nešto veliko i uzvišeno. Ja se tako ne predstavljam, ali drugi, ne znam zašto, dodaju uz moj ime ovo. Ja se opet ne bunim, ako će zbog ove riječi netko povjerovati u Krista, pa neka bude. Isto kao što ponekad napišu “bivši astrolog”. I tu se ne bunim. Ako je nekome astrologija toliko privlačna da će pročitati moje svjedočenje, onda neka. Zar uostalom sam Gospod nije ispisao ovu knjigu života, izvana i iznutra. Zašto bismo je mi drugačije predstavljali. Svi smo pozvani da budemo svjedoci Kristovi. I laički apostolat također je legitiman u Crkvi.

Naravno, ja sam u svemu poslušna Crkvi. Za svoje misionarenje sam dobila blagoslov Crkve, a plod ovoga je mnoštvo napisanih, prevedenih, objavljenih knjiga, i preko tisuću predavanja u zemlji, regiji, svijetu, na ove i druge kršćanske teme.

Okultizam je nažalost danas u modi. Ljudima je ova tema veoma privlačna, svi rado slušaju o tome. Ovakva predavanja su uvijek dobro posjećena. Mislim da je to zbog duha vremena u kome živimo. Mnogo je proturječnosti, mnogo nesigurnosti, sveopća apostazija, tj bogootpadništvo. Ljudi su uplašeni. Svi predosjećaju nadolazeću apokalipsu i traže izlaz, traže spas. Ponekad i zalutaju, treba svima pomoći. Ti koji si spašen pomaži u spasenju drugih, savjetuje nam sv. Ivan Zlatousti. Ljudi nisu po prirodi zli, uglavnom su dobri, ali je varalica od iskona, koji je neprijatelj roda ljudskog istinski zao. Naša borba nije protiv čovjeka, već protiv podnebeskih duhova zlobe i njihovih pomagača. Ispitajmo sebe na čijoj smo strani.

– Za kraj bih Vas volio pitati o odnosima pravoslavaca i katolika. Kako graditi zajedništvo na ovim područjima koja su ranjena vjerskim, nacionalnim i drugim sukobima te netrpeljivošću?

Baš vam je lijepo pitanje i treba o tome razumno i s ljubavlju razgovarati. Zato što smo iznad svega kršćani. A poslije toga Slaveni. Pa i Europljani. I na kraju ljudi. Imamo neopisivo blago od Boga darovano na koje ne smijemo i nemamo pravo oglušiti se jer smo kao narodi pozvani i izabrani da budemo kršćanski narodi, a to je velika privilegija, veliki dar Božji, veliki potencijal, velika mogućnost, jer naša divna kršćanska vjera propovijeda Boga ljubavi, Boga mira, Boga tolerancije, Boga razuma, kakav je i naš Krist bio, te svi njegovi sljedbenici kroz povijest. Kad pogledamo sve svete, sve pravednike i blažene, koje svi slavimo, svaki od njih je obrazac svetosti, savršenstva i svih onih najljepših kršćanskih vrlina na koje se ugledamo i o kojima propovijedamo i kojih se držimo.

Svi bismo trebali biti anđelima i svetima slični, a ne demonima, da u sebi ostvarimo ono najljepše što naša divna vjera uči i traži od nas, i ako budemo imali ljubavi i za prijatelje i za neprijatelje, vidjet ćemo da naši životi mogu dobiti drugi smjer, kreativan, gradilački, stvaralački, blagoslovljen, jer bismo sami birali prokletstvo a ne blagoslov.

Ako to ne učinimo, ako propustimo eshatološku i povijesnu šansu, ja o tome govorim i srpskom narodu, Bog će ukloniti naš svijećnjak i dati nas u vlast neznabošcima. To je duhovni zakon, to nisam ja izmislila, to su mnogi civilizirani kršćanski narodi doživjeli, jer su odbacili izabranje od Boga, i nisu ostali vjerni i istiniti Njemu do kraja. Ako nećemo biti kršćani, što ćemo biti? Što možemo postati? Novi pogani? Novi okultisti? Hoćemo li postati sljedbenici masona, Jehove, Bude?

Ne znam koja je druga duhovna perspektiva kršćanske Europe ako odbaci svoju bogoizabranost.

Razgovarao Tino Krvavica | copyright Bitno.net (Sva prava na ovaj tekst su pridržana)