Hrvatska boksačica Ivana Habazin treći je put u karijeri osvojila naslov profesionalne svjetske prvakinje, pobijedivši jednoglasnom odlukom sudaca Kingu Magyar iz Mađarske. Tom je pobjedom osvojila pojas po WBC verziji i privremeni pojas po WBA verziji u velter kategoriji.

Ivana je emotivno proslavila naslov, zahvalivši Bogu i poručivši kako bi, u slučaju da je izgubila, ovo bio kraj njezine karijere.

“Nisam u životu imala veću tremu ni strah, veći pritisak. Molila sam Boga da mi da snage i da bude sve OK. Kad se žrtvuješ, Bog to mora nagraditi. Jer da nije bilo pobjede, to bi bio moj kraj.”

“Koliko samo para dugujem, meč u Zaboku, meč sad. Dugujem 80 tisuća eura, ali vjerujem da će se isplatiti. Možeš kupiti stan za to! Uzela sam rizik i išla po ove titule, u zadnje dvije godine probali su sve napraviti da ne dođe do ovoga, ali Bog je bio moja snaga i to me je pokretalo”, izjavila je naša boksačica koja se prvotno trebala boriti protiv Amerikanke Jessice McCaskill za čak četiri pojasa (WBC, WBA, IBO i The Ring), pišu Sportske novosti. No McCaskill je otkazala borbu i prihvatila izazov Lauren Price, zbog izdašnije financijske ponude.

Dodajmo da je naša sportašica u ring ušla u majici Dražena Petrovića, na čemu je zahvalila majci preminulog košarkaša: “Hvala Biserki Petrović koja mi je posudila za izlazak u ring Draženovu majicu s Olimpijskih igara u Barceloni ‘92. Moj poklon gospođi Biserki je krunica koju je blagoslovio papa Franjo.”

‘Nikada neću odustati od vjere’

Kada je 2018. osvojila naslov svjetske prvakinje po drugi put, Ivana Habazin dala je svjedočanstvo za naš portal u kojem je otkrila da je neko vrijeme živjela u samostanu te da se ispovijeda prije svakog meča.

Obrativši se u 13. godini, sljedeće četiri provela je s redovnicima. No izlaskom iz formacije nije se zbog nekakva razočaranja odvojila od Boga, nego upravo suprotno.

„Kao prvo, naučila sam se radu i disciplini, što mi je kasnije u sportu mnogo pomoglo“, rekla je. Osim toga, kroz formaciju je naučila biti strpljiva i ponizna, što joj je u boksu također bilo korisno. Otkrila je i kako brojni ljudi pogrešno zaključuju da je nakon izlaska iz samostana sigurno bila jako razočarana u Crkvu. „Svima njima govorim kako su u krivu. Ne mogu me neka loša iskustva s ljudima odvojiti od Isusa. Vjera mora biti veća od svih mojih eventualnih razočaranja.”

O vjeri joj nikada nije bio problem svjedočiti, premda su je neki odgovarali od toga.

„Neki ljudi su mi govorili da to ne radim jer, kao, nije pametno. Navodno bi mi se moglo loše odraziti na sport i posao. Nema šanse. Ja ću uvijek svjedočiti svoju vjeru, koja me je duboko obilježila, i od koje nikada neću odustati.”

Cijelo svjedočanstvo možete pročitati OVDJE.