U subotu, 6. travnja, u Splitu, Dubrovniku i Šibeniku započinju novi, 15. po redu Dani kršćanske kulture. Tim povodom razgovarali smo s Ivanom Vuletićem, pomoćnikom ravnatelja te manifestacije.

Ovo su 15., jubilarni, Dani kršćanske kulture. Obljetnice su uvijek dobra prigoda za promišljanje o dosad učinjenom. Kako vidite i procjenjujete ulogu i mjesto koje su DKK osvojili za sebe, kako u kontekstu kršćanske, tako i u kontekstu integralne hrvatske kulture?

Kultura je, općenito gledano, cjelokupno društveno nasljeđe, a djela koja proizlaze iz toga nasljeđa nisu samo estetska norma već ona postavljaju i svojevrsne kriterije za vrjednovanje čovjeka i života. Kršćanska baština, koja je snažno obilježila hrvatsku povijest i kulturu, kao i onu zapadne civilizacije, u novije vrijeme na razne načine biva sve više zatvorena unutar samostana i crkvenih ustanova, a institucionalna kultura gotovo nezaustavljivo mijenja smjer i sve više daje prednost autorima koji u svojim djelima zamagljuju kršćanski svjetonazor ili ga čak u potpunosti izbacuju. Postoje i alternativne kulturne scene, no čini se da su i one sve udaljenije od kršćanskog svjetonazora. Za najveći dio populacije, onaj koji se osjeća i deklarira kršćanskim, nastala je prilična praznina u ponudi kulturnih sadržaja. Upravo ta činjenica bila nam je poticaj u pokretanju Dana kršćanske kulture, manifestacije koja bi pokušala barem malo promijeniti takvo stanje.

Danas, 15 godina nakon prvih Dana kršćanske kulture, možemo reći da smo krenuli u dobrom smjeru. U početku to nije bilo nimalo lako jer osim vlastitog entuzijazma u to vrijeme nismo imali gotovo nijedan od važnih preduvjeta za realizaciju tako zahtjevne manifestacije: iskustvo, kontakte s autorima, značajniju institucionalnu podršku – financijsku ili organizacijsku itd. Srećom, naš entuzijazam bio je golem te smo unatoč svim poteškoćama vrlo brzo stekli široki krug suradnika, autora i umjetnika koji su zajedno s nama kreirali te kreiraju i dalje program manifestacije. Kao i svaki živi organizam koji se brižno njeguje, manifestacija je brzo sazrijevala i rasla u svakom pogledu, od broja sudionika, raznolikosti programskih sadržaja do broja gledatelja koji su nazočili ponuđenim događanjima.

Koji su to momenti ovogodišnjeg programa koje biste istaknuli kao najzanimljivije?

Program petnaestih Dana kršćanske kulture uključuje gotovo 70 različitih sadržaja: filmova, koncerata, kazališnih predstava, tribina, radionica, izložbi, tematskih putovanja, kazališnih predstava, predstavljanja knjiga i predavanja.

Iako je riječ o velikom broju raznorodnih sadržaja, želimo da oni poput fragmenata mozaika publici ispričaju jednu cjelovitu priču. Stoga nam je teško izdvajati i uspoređivati zasebne programske sadržaje, svaki od njih je vrijedan i pripreman s puno truda, svaki od njih nam je važan. Preporučujem vašim čitateljima da svakako posjete web stranicu www.danikrscanskekulture.info i tako se detaljno upoznaju s ovogodišnjim programom, sudionicima i autorima. Napominjem da je ulaz na sve sadržaje slobodan, svi su dobrodošli. Za neke od sadržaja potrebno je predbilježiti se unaprijed ili preuzeti besplatne ulaznice pa potičem vaše čitatelje da to naprave na vrijeme.

Na koji način DKK, zapravo, pristupaju pojmu „kršćanske kulture“ i kako ga definiraju? Je li kršćanska kultura samo ona koja se izravno bavi vjerskom tematikom ili u nju možemo ubrojiti i kulturne sadržaje koji se referiraju na vrednote koje imaju kršćansko izvorište, ali su s vremenom postale univerzalne?

Nipošto nam nije cilj manifestaciju zatvoriti samo unutar crkvenih zidova šaljući time poruku da je kršćanstvo svojevrsni elitizam suprotnog predznaka od aktualnog društvenog elitizma. Kršćanstvo je od samog početka ruka pružena svijetu s ciljem da ga obogati i oplemeni. Stoga program nije koncipiran samo kao strogo sakralni, vjerski, nego nudi sadržaje svima koji u univerzalnim vrijednostima proizašlima iz kršćanske tradicije vide priliku za poboljšanje sebe kao osobe, pa i onima koji nisu praktični vjernici, ali su otvorena srca.

Kako, kao organizator ovakve manifestacije, ocjenjujete stanje i produkciju hrvatske kršćanske kulture i umjetnosti? Je li vam problem svake godine popunjavati program u smislu pronalaženja takvoga sadržaja?

Potreba za kršćanskim kulturnim sadržajima postoji, no te sadržaje realizirati na dovoljno kvalitetnoj umjetničkoj razini nije nimalo jednostavno. Ta razina zahtjeva darovite autore koji imaju ideju te dovoljno obrazovanja da znaju kako tu ideju artikulirati u umjetničko djelo. A naposljetku i ljude u pozadini koji su sposobni najrazličitije oblike kulturnog djelovanja oblikovati u neku organizacijsku formu. Za sve navedeno potreban je veliki trud, a katkad i značajna financijska sredstva da bi do publike došao gotovi sadržaj. Primjera radi, za koncertno gostovanje od 30-tak ljudi potrebno je organizirati i financirati prijevoz, smještaj, hranu, honorare, vrijeme i prostor za probu, dvoranu za nastup, osigurati dodatne uvjete izvedbe (rasvjetu, snimanje, postolja za izvođače, sobu za presvlačenje…), tiskati programske knjižice itd., a sve to donosi velike napore i trud. Nažalost, u Hrvatskoj je sve manje osoba ili institucija koji to mogu (ali i žele) realizirati od početka do kraja, naročito na polju kršćanske kulture gdje mnogo toga počiva isključivo na entuzijazmu sudionika. U tom kontekstu jako mi je drago napomenuti da je upravo naš ovogodišnji laureat gđa. Ksenija Abramović, među ostalima, dala značajan doprinos u organizaciji i promoviranju kršćanskih kulturnih sadržaja u Hrvatskoj te dala priliku mnogim autorima da dođu do najšire publike. Ni manifestacija Dani kršćanske kulture nije pošteđena problema vezanih uz organizaciju i financiranje kulturnih programa, ali uz pomoć suradnika i brojnih kulturnih djelatnika i dalje pronalazimo dovoljno kvalitetnih sadržaja za kreiranje programa.

– Jesu li DKK razmišljali o tome da ponudite u svom programu i sadržaje popularne kulture nadahnute kršćanstvom?

Zapravo smo već imali takvih sadržaja. Pod okriljem manifestacije dugi niz godina održavao se koncert Hrvatskoga katoličkog radija koji je ugostio brojne vokalno instrumentalne sastave koji izvode duhovne šansone te neka poznata imena s hrvatske popularne scene poput sestara Husar, Tedija Spalata, Meri Cetinić, Zorice Kondže itd. No, iako se radilo o popularnom glazbenom izričaju, ipak je kvaliteta izvedbe bila neupitna, a tekstovi duhovnog karaktera. Jednako tako smo u nekoliko navrata ugostili ansambl Prijatelji šansone, koji je na vrlo ekspresivan način izvodio hrvatske i svjetske duhovne šansone. Elemente popularne kulture moglo se pronaći i u još nekim drugim programskim sadržajima osim glazbenih, ali uvijek nastojimo da oni budu dio šireg konteksta koji, uz neupitnu kvalitetu interpretacije, gledateljima prenose jasnu kršćansku poruku.

Ovogodišnji laureat nagrade „Andrija Buvina“ je Ksenija Abramović, urednica Laudato Tv-a. Recite nam više o tome…

U sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture dodjeljuje se godišnja nagrada „Andrija Buvina” za izniman doprinos kršćanskoj kulturi, a plaketu nagrade koja sadrži detalj s vratnice splitske katedrale izradio je akademski kipar Kuzma Kovačić. Ovu je nagradu 2005. godine prvi dobio kanadski književnik i slikar Michael O’Brien, nakon čega smo je iz godine u godinu uručivali cijelom nizu uglednih hrvatskih i inozemnih kulturnih djelatnika.

Ovogodišnja dobitnica nagrade je, kako ste spomenuli, gđa Ksenija Abramović, koja već dugi niz godina obilježava kulturnu i medijsku scenu u Hrvatskoj posvetivši se promicanju kršćanskih vrijednosti sredstvima nove evangelizacije. Uz brojna postignuća, najveći i životni projekt gđe Abramović sasvim je zasigurno Laudato televizija, prva obiteljska televizija s kršćanskim vrijednostima u Hrvatskoj, koja je započela s emitiranjem u Hrvatskoj i BiH za Božić 2015. Utemeljiteljica je i direktorica te televizije, a također je pokrenula i uređuje čitani i utjecajni portal laudato.hr, vodi likovne galerije Laudato te organizira brojne likovne izložbe autora kršćanskog nadahnuća.

Zbog svih navedenih razloga veliko nam je zadovoljstvo gđi Abramović uručiti ovu vrijednu nagradu.

Na koncu, koji su planovi za budućnost DKK-a? Imate li namjeru mijenjati koncept ili ostajete pri ovoj, provjerenoj formi?

Sadašnja forma pokazala se dobrom, te je planiramo zadržati. No, svakako smo otvoreni i za neke nove ideje i dobronamjerne prijedloge ukoliko se sadašnje okolnosti promijene. Koncept manifestacije je poput okvira koji je uvijek tu, ali je slika u okviru svake godine drugačija. Želja nam je i dalje proširivati najprije vlastite spoznaje i iskustvo, a potom to prenositi publici svake godine na višoj i kvalitetnijoj razini, odabirom vrhunskih autora i izvođača, uključujući pritom sve širi krug javnih ustanova i kulturnih djelatnika.

Goran Andrijanić | Bitno.net