“Nisam pak za to da se javnost šokira slikama pobačene djece, izjavama osude bilo koga, promidžbom u kojoj nema Kristova stava: „Ljubite svoje neprijatelje, vraćajte dobro za zlo, blagoslivljajte ne proklinjite (…)

Običnim sam zagrljajem spasio nebrojeno života; dok sam pokazivao slike pobačaja s interneta, samo bih izazvao još veću muku. Ne želim da se odabire život zbog straha od pakla, nego zbog ljubavi prema Bogu i čovjeku. Moramo biti jako oprezni i mudri kao vjernici, da nađemo načina kako pozvati na obraćenje duše, a ne ugurati iste, koje su počinile grijeh i zločin (kako otvoreno piše Katekizam) abortusa, u još dublju depresiju. Abortus jest prolijevanje nevine krvi, to jest sasvim sigurno (zlo)djelo našega neprijatelja, stare zmije, ali grešnik je ljubljeno Božje dijete kojega Isus Krist zove pod križ na Golgotu da ga opere svojom krvlju.

Po mojemu mišljenju, jako bi pomoglo kada bi naša Crkva u RH odredila barem jedan dan u godini kao dan zadovoljštine za grijehe protiv života, u župama. I kada bi se uvela redovita euharistijska klanjanja na nakanu zaštite života od uništenja. I kada bi se uvela slavlja blagoslova trudnica i slično. (…)

I kada bi se svi koji djeluju kao branitelji života češće sastajali, slušali jedni druge, tražili savjete, ne činili akcije na svoju ruku, da se ne uzoholimo. Nema gorega od ohologa kršćanina. To je kao kad se u duhovno zvanje neko „prošverca“, bez poziva. Katastrofa, neizdrživo. Takvi atomskom energijom poganštine razaraju samostane, župe, molitvene zajednice. (…)

Pro-Life, drevna hrvatska riječ za pojam „za život“, mora biti pokret koji će moliti i djelovati, u ljubavi i milosrđu, za dostojanstvo života, od začeća do prirodne smrti. Sklonište i utočište palima, klonulima, odbačenima. Između takvih se Isus kretao i kod takvih je nailazio na otvorena srca, među takvima se najbolje osjećao! (…) Pokret za život unutar kršćanstva ne smije postati neka prohladna i birokratska organizacija, ili neka stvar prestiža ili trenutačne mode, ili, ne daj Bože, nekakva militantna tvorevina. (…) Ne smije svoje ufanje staviti u YouTube nego u uskrsloga Isusa Krista. Ne smije postati polje natjecanja, dokazivanja, uzvisivanja, povlašćivanja. Smije, može i mora ostati borba, u kojoj se prvenstveno pobjeđuje molitvom, oprostom, pomirenjem, pokorom (…)

Abortus jest ubojstvo, prolijevanje nevine krvi, ali ja nikada neću ženi ili liječniku ili suprugu reći: ubojice (kao što neću nazvati ljude pederima, komunjarama, ološem bez obzira kako živjeli, ja sam svećenik i nemam prava tako govoriti, jer to uostalom i nije ona temeljna duhovna istina o njima). (…)

“Radite što god hoćete, punite zatvore, nosite transparente s klerofobnim natpisima i slikama genitalija, urinirajte po svetim slikama. Ja vam opraštam, ja molim za vas. Ja vas volim. Zato mi ne možete ništa. Volim vas više od sebe. Što god nam činili. Abortere, homoseksualce, militantne ženske grupe, komuniste. A još više od mene voli vas Gospodin: vjerovali vi ili ne, ali to je tako. Jer, stvoreni ste iz ljubavi, za ljubav.”

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.

Bitno.net