U mojoj dugogodišnjoj praksi bračnog i obiteljskog psihoterapeuta stekao sam dojam da postoje dvije vrste brakova. To su brakovi u kojima se upotrebljavaju riječi i oni u kojima to nije slučaj.

Prve bismo mogli nazvati verbalnim, a druge neverbalnim brakovima.

U prvima dominiraju riječi, a u drugima neverbalni oblici međusobnog komuniciranja. U prvima se razgovara riječima, a u drugima se za “razgovor” koristi sve osim riječi. U prvima se komunicira jasno i jednoznačno, a u drugima se pokušava ne komunicirati, a ako se već mora, tada se upravo nastoji biti što više nejasan i višeznačan, pa se zbog toga i riječi često izbjegavaju.

U prvima se pomoću verbalne komunikacije bračni odnos pokušava održati živim i zanimljivim pa i mijenjati ga prema razvojnom procesu samoga braka, a u drugima se problem odnosa među bračnim partnerima potiskuje, izbjegava, gura ga se na periferiju. U prvima se bračni partneri sučeljavaju s bračnim problemima želeći ih nekako riješiti, a u drugima se ne žele s njima suočavati, odgovara im neriješeno postojeće stanje pa zbog toga i izbjegavaju razgovor.

Sjećam se žene, koja mi je rekla: “Htjela bih i čuti da me suprug voli!” Svojedobno sam radio “eksperimente” s bračnim parovima s višegodišnjim bračnim stažem, moleći ih da mi napišu najčešće rečenice koje su izgovorili zadnjih dana. Rekao sam im da imaju dovoljno vremena i da ću im dati koliko god žele praznih papira. Gotovo svima je bio dovoljan jedan papir, a te oskudne rečenice su otprilike glasile: “Opet ti je juha preslana!… Zar nisi mogao doći ranije kući?… Jesi li odnio smeće?… Zašto si toliko potrošila?… Jesi li mi oprala košulju?… Susjedi su se opet svađali, itd.” Kada bih rekao suprugu da gleda ženu u oči i za mnom ponovi: “Draga, ja te stvarno volim!”, ovaj bi se okrenuo prema meni i tumačio mi kako je očito da je voli, kada je zajedno s njom došao k meni i nije mu svejedno kako joj je, ali nije htio ponoviti: “Draga, ja te stvarno volim!” Zaboravljamo, da je za održavanje ljubavi u dugom pa i doživotnom bračnom odnosu nužna jasno izgovorena riječ. To je preduvjet trajanja kvalitete bračnog odnosa i ljubavi. Kratkom odnosu riječ nije potrebna, a kvaliteta dugog odnosa bez nje nije ostvariva.

Što je s riječima u našem braku? Kada smo si zadnji put jasno i glasno kazali da se volimo i da želimo biti zajedno? Kada smo zadnji put sjeli, pogledali se u oči i razgovarali bez okolišanja o tome što se događa u nama i između nas, a ne samo s djecom i susjedima?

Bračnom je odnosu hrana kvalitetni govor bračnih partnera. Nema kvalitetnog braka bez kvalitetnih bračnih sugovornika! Brak nije “šutnja udvoje” nego “razgovor udvoje”!

dr. Pavao Brajša

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.