Hrvatski pjevač Marko Vukes i njegova supruga, glumica Nevena, zbog potresa su ostali bez svog doma u Mariji Bistrici te posljednjih mjesec dana žive u kontejneru. Iako su ostali bez krova nad glavom, a zbog koronavirusa bez posla, nisu izgubili nadu.

Par tjedana nakon potresa, u inspirativnoj objavi na svojoj Facebook stranici, Marko Vukes je napisao: “Žena i ja smo jedan cijeli dan u šutnji proveli. To je dom koji smo zajedno uz Boga gradili, puno toga planirali… Sjećamo se cijelog tog puta i radovanja. Oboje smo bili začuđujuće mirni. Nikada nisam bliže svoju ženu duhom osjetio. Nisam osjetio ni tren panike ni boli kod nje, ni kod sebe. Nismo imali ni jedno pitanje. Razumjeli smo da nas nitko nije pokrao, već da je ovo – Božja volja.”

Pjevač, koji je prošle godine nastupio i na Hodu za život u Rijeci, istaknuo je kako im se u ovo vrijeme teškoća dogodila i jedna divna stvar – pjesma koju je napisao Prijatelju.

Dodajmo kako je par počeo snimati i emisiju koju objavljuju na YouTube kanalu “Naš novi početak“. Znajući da nisu jedina obitelj koja je ostala bez svog doma, mladi umjetnički bračni par htio je emisijom nadahnuti druge da je “Dom tamo gdje je ljubav” i da radosno krenu u svoj novi početak.

Inspirativan status Marka Vukesa prenosimo u cijelosti:

Danas punim 30 godina.

Danima nisam ništa objavljivao jer su se u mom životu i u mojoj malenoj obitelji koju činimo za sada žena i ja, desili neki događaji koji su mi još jednom pokazali kako sam malen, kako je planirati unaprijed smiješno, kako je svaki dan dar od Boga i kako sve ono što u životu vrijedi ne boravi u materiji.

Bogu sam zahvalan na toj spoznaji.

Dogodile su se dvije stvari. Jedna koja će zvučat strašno i druga koja je toliko divna da se još uvijek trudim opisati ju najtočnije samom sebi.

U potresu koji je zadesio Hrvatsku 22. ožujka, u ovo najčudnije i najteže vrijeme za cijeli svijet, dakle u doba korone, žena i ja ostali smo bez svog doma.

Prije manje od tjedan dana odlukom struke (statičara i inženjera) donesena je odluka da naša “Kuća nije za stanovanje” i od strane općine dostavljen nam je kontejner/pokretna soba, u kojoj ćemo boraviti dok država ne riješi naše stambeno pitanje. Nismo jedini. Mnogi ljudi su ostali bez svojih domova koji imaju i djece i nemoćne osobe uz sebe.

U jednoj noći ostali smo bez doma, a zbog posljedica korone i bez posla, jer smo oboje izvođački umjetnici. Koncerti su stali, Neveni snimanja i kazalište. Opet, nismo jedini. Mnoge naše kolege prolaze sada sličnu životnu fazu.

… dva dana prije potresa, ne znajući koji plan ima Bog pred nas staviti, sjeo sam na svoj balkon, uzeo gitaru, papir i olovku… bio je lijep i sunčan dan. Pravi proljetni dan. A riječi su samo dolazile. Kada sam pogledao na sat skužio sam kako sam s gitarom sjedio gotovo cijeli dan… niti vode ili kave pio. Rijetko skladam, a ovaj trenutak me je posebno radovao.

Napisao sam pjesmu svom PRIJATELJU.

Kada je pjesma bila gotova, osjetio sam da se u ovim riječima skriva nešto duboko i važno za mene i mog Prijatelja. Ostavio sam je sa strane. Da pričeka.

Dva dana poslije, potres. Nekoliko dana poslije, obavijest da su posljedice od potresa po našu kuću kobne i da će ju rušiti.

Žena i ja smo jedan cijeli dan u šutnji proveli. To je dom koji smo zajedno uz Boga gradili, puno toga planirali… Sjećamo se cijelog tog puta i radovanja.

Oboje smo bili začuđujuće mirni. Nikada nisam bliže svoju ženu duhom osjetio. Nisam osjetio ni tren panike niti boli kod nje, ni kod sebe. Nismo imali ni jedno pitanje. Razumjeli smo da nas nitko nije pokrao, već da je ovo – Božja volja.

Došla mi je misao: možda je to sada onaj dio “u zlu”? Ovo je samo iskušenje pred nas stavljeno koje ćemo zajedno uz Boga, kao i sve do sad, prebroditi.

Taj prvi dan je prošao, ali već drugi dan sam vidio ženu kako se skriva i briše suze.
Pomislio sam, Bože, daj mi snage da ju utješim, daj mi riječ… a i sam sam bio zapravo nijem jer – čime bih je utješio?
Upravo sam se tih suza i bojao.

Nevena je podigla glavu i rekla mi: “Ne plačem, mili, što smo izgubili kuću, već su ovo radosne suze jer sam poslušala pjesmu koju si napisao prije nekoliko dana svom Prijatelju… Ona nije slučajno baš sada sišla…ove riječi su sada najveća utjeha i snaga za cijeli svijet.”

Sad u miru poslušajte pjesmu. U videu nismo nas dvoje već mnogobrojni naši bližnji i dragi ljudi koji su ovu pjesmu osjetili, i poželjeli ju uputiti baš svom Prijatelju.

U ova teška vremena, Prijatelj je najveće blago i snaga. I kada je sunce i kada je najveća bura, Prijatelj je tu.

Sve ostalo što ti imam važno za reći zapisao sam kroz pjesmu i note…

Za tebe,
Prijatelju moj

Marko Vukes

P.S. Umjesto čestitki za rođendan, molitva bi mi više značila. Sretan vam i blagoslovljen Uskrs.

Danas punim 30 godina.
Danima nisam ništa objavljivao jer su se u mom životu i u mojoj malenoj obitelji koju činimo za…

Objavljuje Marko VukesČetvrtak, 9. travnja 2020.

Bitno.net