U povodu 75. obljetnice mučeništva bl. Miroslava Bulešića u srijedu 24. kolovoza u blaženikovoj rodnoj župi Svetvinčentu, održana je svečana euharistija koju je predvodio zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić.

Tom prilikom nadbiskup Milan, rodom iz Istre, održao je prigodnu homiliju koju djelomično prenosimo.

“Prvu propovijed vlč. Miroslav Bulešić, mladomisnik, koja nam je sačuvana u pisanom obliku, održao je u Motovunskim Novakima, na Bijelu nedjelju, 2. svibnja 1942. Tu je propovijed započeo riječima: „Veseli me što vam mogu govoriti baš na današnji dan, jer je ovaj dan – dan vjere.“ I nama je ovaj dan, 24. kolovoza, zahvaljujući životu i svetoj mučeničkoj smrti blaženog Miroslava, postao uistinu ‘dan vjere’ kojem se s razlogom veselimo.” (…)

“Ova euharistija nam omogućuje da i mi imamo udjela u onom vrhuncu života bl. Miroslava Bulešića po kojem je iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu prolio svoju krv na današnji dan u Lanišću prije 75 godina. Zbog njegove žive vjere i potpune ljubavi je vlč. Mirosalav u nebu proslavljen i nama postavljen za primjer i zagovornika. I nas po ovom „danu vjere“ ta ista ljubav ujedinjuje i uzdiže k Bogu.” (…)

“Božanska i evanđeoska poruka dobra pokretala je sav život bl. Miroslava. O tome nam je najbolje posvjedočio sam Blaženik u svojim sačuvanim intimnim zapisima duhovnog života. Primjerice, dok je obavljao duhovne vježbe neposredno pred primanje podđakonata, u Dajli od 29. kolovoza do 4. rujna 1942. godine, mladi Miroslav, u dvadeset i drugoj godini života, zapisao je: ‘Kako si dobar, Bože moj! Ti me nagovaraš da Te slijedim, i nukaš moju pokvarenu narav, da se u te uzda i sve svoje ufanje u Tebe postavi. Moj Bože, evo me. Tvoj sam; ti radi sa mnom što Ti je drago.'”

“Naše dobro počinje otkrivanjem Božje dobrote. ‘Kako si dobar, Bože moj!’ Tako je uskliknuo u svom srcu mladić Miro. To je početak i našeg ‘dana vjere’. Dobrota nam se Božja očituje i daruje u njegovu Sinu Isusu Kristu. Po Isusu spoznajemo ono „kako sam ja ljubio vas“ (Iv 15, 12). U Isusu spoznajemo kako nam Bog ni svoga ljubljenog Sina nije poštedio (usp. Rim 8,31). U Kristu otkrivamo kako je Božja ljubav besplatna i bezuvjetna. Ona je veća od naših misli i želja. Ona je veća od našega srca i uma. Ona je veća od naših slabosti i grijeha. Ona je veća i jača od mržnje i zla. U Isusu otkrivamo koliko je naš život vrijedan i koliko se Bog nama daruje. U Očevoj ljubavi otkrivamo mir i smisao cijelog našeg života. Tâ nas ljubav obuzima, poziva i „nagovara“, poput blaženog Miroslava, da je živimo.” 

(…)

“Mladi Miroslav, u 22. godini života, ali već itekako zreo u svojoj vjeri, svjestan da se smisao života može ostvariti samo u ljubavi, bilježi svoje misli i donosi odluke: ‘Moram, dakle, oponašati (nasljedovati) Krista u poniznosti, u mrtvljenju samog sebe, u poslušnosti, u ljubavi do bližnjega. Oh ljubavi, ljubavi, usadi u moje mrzlo (hladno) srce. Daj mi, o Bože, da živim samo za ljubav i za ništa više. Daj mi ljubavi, žarke ljubavi do Tebe i do svih duša… Daj da u svakom čovjeku vidim Tebe, daj da svakoga ljubim radi Tebe. Ja znam da ako ne ljubim, ništa ne činim; znam da ako mi fali ljubavi, sve mi fali… Zato, o Bože, daj mi ljubavi, ljubavi, ljubavi’ (MB, Dajla 1. 9. 1942.).” (…)

“Nekoliko tjedana kasnije, u ratnim nemirima, u svoje bilješke Blaženik piše: ‘Gospodine… Može biti da su mi to zadnji dani, zadnji sati. Ti sam to znadeš.  A kako bih ja gubo vrijeme, a ne slušao Tvoj glas i Tvoja nadahnuća! Moj Bože, govori mi, daj da te razumijem. Po Tvojoj milosti, Gospodine, prikazujem Ti se kao hostija za cijeli svoj život. Hoću po Tvojoj milosti istrošiti se kao svijeća za Tvoju čast i dobro duša’ (MB 10 .10. 1942.).” (…)

“Godinu dana kasnije za vrijeme župničke službe u Baderni – 1944. – kada mu je i život bio u ozbiljnoj opasnosti, njegova ljubav u molitvi predanja doživljava svoj vrhunac: ‘Moj Bože… Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Svoj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude volja tvoja… Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i svojih vjernika’ (22. 3. 1944). To je vrhunski izričaj ljubavi bl. Miroslava prema Bogu, bližnjemu i sebi.”

“Iz samodopadnog, gramzljivog i sebičnog srca rađa se samo pustoš, nemir, nezadovoljstvo i tjeskoba. Potrošačka dobra ne mogu usrećiti čovjeka. Kad je čovjekov život zaokupljen samo vlastitim interesima i brigama, a nema mjesta za slatki glas koji potiče njegovo srce i viče u njegovoj duši da čini dobro drugome, da ljubi, ne uživa se slatka radost Božje ljubavi (usp. EG 2). Svi smo izloženi toj opasnosti. Naše se srce napaja na vrelu Božjeg prepunog srca. Blaženi Miroslav misli samo na slavu Božju, spasenje bližnjih i svoje duše. To je bio prioritet njegova, a trebao bi biti i našeg života.”

(…)

“Draga braćo i sestre,

Blaženi Miroslav shvatio je ono što je najvažnije i najljepše u životu. Izabrao je ono što je neprolazno i vječno. Živio je za ono što jedino nikad izgubiti ne možemo; ono što zauvijek ostaje naše. Znao je da postoji vrijednost veća od mladosti, ovoga svijeta, ovoga života. Iz ljubavi prema Bogu i dobro bližnjih spreman je bio i na kraju i prolio svoju krv. Njegova smrt nije gubitak, nego najslađi plod života kojim se i mi danas duhovno hranimo.” (…)

“Blaženi Miroslav koji je donio obilni rod života neka bude svojom vjerom hrana našoj duši da i mi oblini rodi života donesemo. Neka kraj našeg života, poput života blaženog Miroslave ne bude gubitak, već dobitak – plod.”

*Cijelu propovijed mons. Zgrablića možete pročitati OVDJE.