Na početku svog pastoralnog pohoda Asizu, papa Lav XIV. se danas, 6. kolovoza, susreo s mladima ispred bazilike svete Marije Anđeoske te odgovorio na njihova pitanja. Prvo pitanje postavila mu je Karolina Kompes iz Župe i bazilike sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu. Svjedočeći o odrastanju u franjevačkim župama te o nadahnuću koje pronalazi u franjevačkoj duhovnosti, istaknula je kako mnogi mladi teško pronalaze čvrsta životna uporišta, teško grade istinske odnose i otvaraju svoje srce Bogu. Stoga je upitala Svetoga Oca koji bi savjet dao mladima koji su odrasli u franjevačkoj duhovnosti kako bi ostali autentični Kristovi učenici i svojim vršnjacima donosili nadu, a da pritom ne izgube radost Evanđelja, jednostavnost srca i onu blizinu ljudima koja svako kršćansko svjedočanstvo čini vjerodostojnim.

Rimski je biskup u odgovoru istaknuo kako je Karolina već u pitanju posvjedočila o stilu jednostavnosti, bratstva i blizine koji joj je pomogao sazrijevati u vjeri te rasti kao članici zajednice otvorene svima. To se dogodilo u dijelu Europe koji je prije samo trideset godina iskusio rat i opasnu isprepletenost vjerske pripadnosti i nacionalizma – poručio je Petrov nasljednik te dodao da su hrvatski franjevci stoljećima nadahnjivali dijalog i pomagali mirnom suživotu katolika, pravoslavaca i muslimana:

“Danas ostati vjeran toj tradiciji blizine znači ići protiv struje: raditi na ozdravljenju povijesnoga pamćenja i ustrajno graditi pomirenje. Od kršćana će se sve više tražiti da budu graditelji mira u društvima koja su u napasti koristiti religiju kao sredstvo suprotstavljanja različitih identiteta. Zato ostati Kristov svjedok ostaje istodobno privlačan i zahtjevan poziv, jer širi um i srce izvan umjetno postavljenih granica, iznad strahova koje stvaraju loše informiranje i zidovi predrasuda. Oduprijeti se kulturi moći i graditi civilizaciju ljubavi nije nešto što će ljudi odmah razumjeti ili prihvatiti. Od sv. Franje učite se evanđeoskoj radikalnosti koja je upravo suprotnost fundamentalizmu. Ona čovjeka ne čini slijepim ni nasilnim, nego osjetljivim, pažljivim i uvijek usmjerenim na nasljedovanje Isusa. Zato čovjeka čini poniznim i otvorenim za prihvaćanje svakoga. To nije lako, ali donosi veliku radost”, poručio je Papa.

Dragi mladi, kako je lijepo zajedno razgovarati o Bogu i, u svjetlu njegove prisutnosti, razgovarati i o samome životu – o njegovoj ljepoti, njegovu otajstvu i njegovoj ozbiljnosti. Svjedočite takav način života posvuda, osobito u vremenu u kojem nas tehnologija postupno odvraća od stvarnog zajedništva, od susreta licem u lice sa stvarnim ljudima – istaknuo je Papa dodajući kako je sveti Franjo shvatio da odabir siromaštva može približiti one koji su udaljeni, potaknuti susret i otvoriti prostor razmjeni darova.

Mladić Giovanni iz Bologne je potom upitao Svetoga Oca kako je moguće svim srcem reći „da“ Bogu u svijetu koji se često teško uspijeva usmjeriti dalje od neposredne budućnosti i prema vječnosti te što je Papi pomoglo na njegovu vlastitom putu duhovnog poziva. Petrov je nasljednik na to odgovorio:

“Danas se, međutim, zbog često nejasnog shvaćanja slobode zavaravamo mišlju da život nikada ne traži konačnu odluku, jer se svijet u kojem živimo brzo mijenja, a zajedno s njime mijenjamo se i mi. Ali upravo zbog toga rastu i strah te mogućnost da čovjek zaluta. U takvom je ozračju hrabrost donijeti konačnu odluku možda najrevolucionarniji čin koji danas možemo učiniti. Odlučiti se zauvijek ne znači zatvoriti se u kavez, nego otvoriti se mnogo većoj životnoj dinamici. Ljubiti znači izići iz sebe, krenuti putem koji tek treba otkriti, hoditi stazom kojom Bog ide zajedno s nama”, rekao je.

Na kraju je mladi Luigi sa Sicilije postavio pitanje o poslušnosti Petrovom nasljedniku te upitao zašto nam je danas tako teško gledati na Crkvu kao na Majku koja je, unatoč svojim ranama, uvijek spremna primiti nas i ljubiti nas. Sveti je Otac potvrdio da je Isusova želja za Crkvu posve jasna: Crkva treba postati njegovo Tijelo i očitovati njegov život, slijediti njegov primjer te živjeti snagom koja ne ponižava, nego podiže.

“Božja riječ, sakramenti i življenje bratske ljubavi putovi su preobrazbe po kojima se u nama oblikuje Kristov lik. Sveti Franjo upravo je tim putovima hodio: ne gospodariti, nego služiti; ne prisvajati, nego primati; ne zadržavati za sebe, nego darivati drugima.  To je Božji život koji obnavlja Crkvu i čini je slobodnim narodom, mjestom gdje čovjek može ponovno udahnuti i pronaći spasenje. Franjo, idi i popravi moju kuću [to jest: Crkvu], koja se, kako vidiš, sva ruši!“ Svatko od nas ima svoje mjesto na tom gradilištu koje nikada nije dovršeno. Imamo različite odgovornosti i različite pozive, ali hodimo zajedno, nadahnjujući jedni druge, pomažući te, kada je potrebno, međusobno se ispravljajući. Važno je da svatko od nas učini svoj dio. Tada ćemo o Crkvi govoriti s onom nježnošću s kojom se govori o majci, jer ćemo znati da joj pripadamo”, kazao je Sveti Otac.