Svi oni su, na čelu sa slugom Božjim nadbiskupom Drača i primasom Albanije Vincencom Prennushijem, ubijeni iz mržnje prema vjeri – in odium fidei – za vrijeme komunističkog režima Envera Hoxhe, u razdoblju od 1945. do 1974. godine.

Misno slavlje i obred beatifikacije u skadarskoj katedrali predvodio je Papin predstavnik i pročelnik Zbora za proglašenje svetih kardinal Angelo Amato, a suslavio je i generalni ministar Reda manje braće fra Michael Anthony Perry. Na svečanoj Misi proglašenja blaženim sudjelovalo je i više od osam stotina hodočasnika iz Dubrovačke i Požeške biskupije te Zagrebačke nadbiskupije, uglavnom porijeklom iz Janjeva i Letnice koje su predvodili predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić te dubrovački i požeški biskupi Mate Uzinić i Antun Škvorčević, uz prisutnost Tome Vukšića, vojnog biskupa u BiH i Pere Sudara, pomoćnog biskupa vrhbosanskog.

Kardinal Amato je u svojoj homiliji istaknuo misao pape Franje da mučiteljima treba oprostiti, ali i da treba čuvati spomen na naše mučenike. “Ne smijemo ih prepustiti zaboravu, nego im se uvijek možemo – i trebamo – obraćati u svojim molitvama”, poručio je kardinal Amato.

Umjetnik Dragutin Glasnović, pranećak fra Serafina Glasnovića Kodića, izradio je tri relikvijara u kojima će moći novoga blaženika biti pohranjene u župama sv. Nikole u Janjevu i Kistanju te u crkvi Bezgrešnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi.

Fra Serafin Kodić rođen je u Janjevu 25. travnja 1893. u obitelji Gašpara i Antonije rođ. Rodić. Sa 16 godina odlazi u Red manje braće te uzima redovničko ime Serafin. Svečane zavjete položio je 1915., a iste godine, 30. lipnja, zaređen je za prezbitera. U Albaniji, na Franjevačkoj teologiji u Skadru, započeo je teološki studij koji nastavlja u Grazu u Austriji. Nakon Prvog svjetskog rata ostaje u Albaniji, dok njegovo rodno Janjevo potpada pod Kraljevinu SHS koja je bila poznata po nemilosrdnom progonu Albanaca, na osobit način katoličkih intelektualaca i svećenika koji su bili nositeljima pismenosti i kulture albanskoga naroda. Službu župnika obnašao je na nekoliko župa: Dushman, Shalë, Prekal, Bushkash, Vukël i na kraju u Lješu (Lezhë), a u svojoj provinciji bio je definitor, ekonom i profesor. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Janjevo je posjetio nekoliko puta. Uspostavom komunizma, nakon Drugog svjetskog rata, uslijedilo je razdoblje velikih progona Katoličke Crkve. Zbog lažne optužbe i zavjere, nakon jednog provincijskog sastanka, fra Serafin je uhićen i mučen. Preminuo je u 54. godini 11. svibnja 1947., u franjevačkom samostanu u Lješu, koji je tada bio pretvoren u bolnicu. Njegovi posmrtni ostaci nalaze se u zidinama franjevačke crkve Navještenja Blažene Djevice Marije u Lješu.

Drugi mučenik hrvatskog podrijetla, don Anton Muzić, rođen je 12. svibnja 1921. u Vrnavokolu, župa Letnica. Kasnije je prešao u Skadarsku biskupiju. Srednju školu završio je u Papinskom sjemeništu u Skadru, a 1938. odlazi u Rim u Kongregaciju za Propagandu vjere. Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1945. u Rimu. Nakon povratka u Albaniju, imenovan je nadbiskupijskim kancelarom. Komunistički režim uhitio ga je 20. svibnja 1947. i odveo u istražni zatvor gdje je bio neljudski mučen zato što se nije htio odreći svoje vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Suđenje mu je bilo 14. siječnja 1948., a pet mjeseci nakon oslobođenja umro je u strašnim bolovima, ležeći ispod stepenica na ulazu u zgradu nadbiskupije u Skadru. Jedan od preživjelih svećenika u komunističkom režimu u Skadru, fra Zef Pllumi, u svojoj knjizi „Živi samo da ispričaš” opisao je brojna mučenja svećenika dotičući se i nekoliko situacija iz života don Antona Muzića.

HKR | KTA | Bitno.net