U razgovoru za talijanski Avvenire, fra Ibrahim je komentirao posljednji barbaski čin islamskih fundamentalista – rušenje drevnog katoličkog samostana Mar Elian podignutog u 5. stoljeću.

– Gledati uništavanje samostana Mar Elian, kao i desetaka crkava u Aleppu, nanosi neopisivu bol i izaziva strah i užasnutost, ali ne može uništiti povijest i kulturu jednog naroda, što bi trebao biti cilj ovih brutalnosti. Naša povijest ne može biti uništena, kao što ne može biti uništena vjera u Krista. Nije dovoljno ukloniti vjernike, premda ovo slijepo uništavanje spomenika smjera upravo tome – kaže fra Ibrahim, podsjetivši kako je Crkva rođena u katakombama i ne boji se povratka onamo.

Iako žali zbog razaranja drevne baštine, fra Ibrahim je svjestan kako život jednog čovjeka vrijedi neusporedivo više od bilo koje građevine:

– Ljudi, makar i život samo jednog čovjeka, vrijede više od spomenika… Spremni smo oduprijeti se ne toliko i ne samo kako bismo sačuvali spomenike, već ljude koji predstavljaju simbol drevne i još uvijek žive vjere.

A upravo je tim ljudima koji žive u neizdrživim uvjetima potrebna pomoć. Zbog njih, fra Ibrahim i njegova subraća nemaju namjeru napustiti Aleppo.

– Živimo u nesigurnosti, nedostaje nam hrane i vode, bombardiraju nas, a bolesti se šire. Dolaze k nama po vodu koju crpimo iz  samostanskog bunara. U svemu tome nastojimo prepoznati znakove Duha, dijeleći ovu oskudicu, kao i tisuće drugih problema, otvoreni prema svima – kršćanima i muslimanima – rekao je 43-godišnji franjevac.

Govoreći na susretu u Riminiju, fra Ibrahim je prepričao i zgodu kada je k njima po vodu došao jedan muslimanski vjernik. „Gledam kako ljudi uzimaju vodu bez svađe i urlanja i divim se. Drugdje se tuku i viču. Vi ste drugačiji“, kazao je fra Ibrahimu ovaj musliman.

Unatoč svim nevoljama, kršćani ne žele napustiti svoj kraj uvjereni, kako kaže fra Ibrahim, da je Gospodin još u vrijeme svetog Pavla na Bliskom Istoku posadio stablo života.

– Ne želimo odnijeti ovo stablo! – kaže fra Ibrahim, koji zajedno sa svojom subraćom nastoji ohrabriti svoje vjernike i podsjećati na važnost i snagu oprosta.

– Ne možemo samo pozivati na opstanak. Djelo koje činimo je pozitivno: u Evanđelju Isus nas poučava da oprostimo onima koji nas razapinju čak i kada oni to ne traže. Ne znamo kad će doći kraj. Najvažnije je svjedočiti Krista. Svjedočiti kršćanski život ljubeći, opraštajući i misleći čak i o spasenju onih koji čine zlo. Prinosimo svoje patnje za njihovo spasenje, molimo za njih – završio je kroz suze svoje svjedočanstvo fra Ibrahim.

Želite li podržati rad fra Ibrahima i franjevaca Kustodije Svete Zemlje, posjetite stranicu www.proterrasancta.org

Miodrag Vojvodić|Bitno.net