– Što ste točno govorili na satu vjeronauka zbog kojega ste se našli u medijima? Je li istina da ste na satu vjeronauka učenicima govorili da se pobačaji rade vješalicom?

Najodlučnije i najoštrije niječem da sam spominjao bilo kakve „vješalice“ na satu vjeronauka, kao i to da sam puštao eksplicitne snimke pobačaja kao što se navodi u tiskanom izdanju članka koji je objavio tjednik Nacional 28. svibnja 2024. pod naslovom “Vjeroučitelj u Splitu srednjoškolcima objašnjavao da se pobačaj radi – vješalicom”.

S obzirom na to da sam upoznat s datumom i razredom o kojem je riječ, mogu naglasiti sljedeće:

a) Navedenog dana nisam uopće bio fizički prisutan na satu u navedenom razredu navedene škole.

b) Nikakav video s realističnim scenama pobačaja učenicima nisam puštao pa ih njime nisam mogao ni uznemiriti te je stoga riječ o lažnom navodu.

c) Za termin „vješalice“ u kontekstu pobačaja prvi sam put doznao tijekom ove situacije i nisam ga nikada koristio tijekom nastavnog procesa u ovom kontekstu otkad radim u školi.

d) Odgovorno tvrdim kako sam navedeni tjedan radio sasvim drugu nastavnu jedinicu koja nema nikakve veze s pobačajem.

Članak su prenijeli i ostali mediji na svojim internetskim stranicama i društvenim mrežama 28. svibnja ove godine. Dio hrvatske javnosti toga je dana na društvenim mrežama objavljivao stotine komentara od kojih su većina bili školski primjer govora mržnje i poticanja na nasilje prema meni, odnosno konkretnoj osobi koju ne poznaju. Time je nanesena šteta mojem ugledu u javnosti jer sam profesor u četiri splitske škole, vjeroučitelj i otac četvero malodobne djece.

–  Što mislite koji je razlog hajke koja se podigla na vas?

Iz članka u njegovoj punoj verziji u pisanom izdanju Nacionala može se iščitati kako cilj izvještavanja nisam bio samo ja osobno, nego ujedno i katolički vjeronauk u školama te nauk Crkve o ključnim moralnim i etičkim pitanjima današnjice. Smatram da je svaki vjeroučitelj ciljana meta jer u jednom tjednu isporuči Radosnu vijest vjerojatno većem broju ljudi nego što je broj čitatelja pojedinih tiskanih medija u mjesec dana.

 – Koliko su učenici zainteresirani za temu pobačaja?

Učenici nisu previše zainteresirani za ozbiljan razgovor o bioetičkim temama jer žive u konkretnom vremenu gdje ih okupiraju njihove svakodnevne brige i obveze. Pobačaj nije tema koja ih neposredno zanima, ali nužno je govoriti i o takvim temama jer im daju uvid u buduće životne izazove i moralne dileme, a ne samo one neposredne. Moguće je naravno da ih takve teme previše ne zanimaju jednim dijelom zato što ih obrađujem na način koji je u potpunosti suprotan načinu koji se iznosi u Nacionalu. Ja se trudim takve teme izlagati na jasan i cjelovit način kako ne bi ostalo puno prostora za nedoumice. Nažalost, jasni i znanstveno argumentirani stavovi u dijelu javnosti danas se predstavljaju kao isključivost i netolerantnost. Problem je i to što pojedinac danas smatra da se u svojoj slobodi i subjektivnom pogledu na stvarnost ima pravo uzdignuti iznad prirodoznanstvenih činjenica. Često se nalazim u situaciji da branim temeljne postavke prirodoznanstvenih predmeta koje učenici često u školskom sustavu usvajaju kao teoretsko znanje, a za koje ne nalaze adekvatnu primjenu u stvarnosti.

 – Vjeroučitelji su više puta u javnosti bili prozivani zbog nečega što su rekli na satovima vjeronauka. Utječe li to na slobodu s kojom možete razgovarati s učenicima? Osjećate li da morate odvagivati svaku riječ?

Temu abortusa obradio sam u skladu sa svim stručnim i pedagoškim standardima obazrivo i profesionalno, bez straha iznoseći racionalne činjenice i nauk Katoličke Crkve odobren od Ministarstva, a obradit ću ga na isti način i iduće godine. Čuvstvena razina, izuzev stanja šoka i stresa i ostalih ekstremnih stanja, legitiman su adresat odgojno-obrazovnog procesa. Teme poput pobačaja, diskriminacije, eutanazije, samoubojstva, holokausta, genocida, rata, terorizma, povijesnih sukoba, potresa, tsunamija, uragana, ili izuma atomske bombe predstavljaju dio obrazovnoga sustava i procesa sazrijevanja te formiranja ljudske ličnosti koja se uči nositi sa životnim poteškoćama bilo kakve vrste.

Na mojoj nastavi učenici su slobodni izražavati svoje stavove, što oni rado i čine, posebno ako ih neka tema više zanima. Također mogu i izraziti svoje nezadovoljstvo određenom temom. Škole jednom godišnje provode unutarnje vrednovanje koje je isto tako dostupno na uvid nadležnim institucijama.

Nažalost, mnogim učenicima danas je gotovo pa nestvaran nauk Crkve o postojanju objektivne Istine s kojom se oni uvijek imaju pravo privatno slagati ili ne slagati. Međutim, oni su ipak izabrali predmet vjeronauk kako bi im netko tu Istinu izložio.

– Kritičari vjeronauka, često ističu (pa i u ovoj situaciji) da je vjeronauk na neki način kontradiktoran s nekim drugim predmetima. Uglavnom se spominje biologija. Kako biste odgovorili na tu kritiku?

Ako bolje pogledate predmetni kurikul vjeronauka, vidjet ćete da u njemu nema ništa sporno. Dapače, on pridaje važnosti temama koje su neizostavan dio čovjekova postojanja. Pa zar to nije bogatstvo odgojno p-obrazovnog procesa koje učenicima predstavlja i duhovnu dimenziju čovjeka, a ne samo tjelesnu? Ako ih škola ne priprema za stvaran život s izazovima i problemima, koja je onda uloga škole? Znanost i vjera možda koriste različit terminološki rječnik, ali se zapravo nadopunjuju da prikažu potpunu sliku čovjeka i stvarnosti. Primjerice, nastava biologije i vjeronauka nisu uopće u sukobu nego pružaju učenicima mogućnost šireg pogleda na stvarnost, ali je važno da metodološki ne prelaze preko granica svojega područja djelovanja. Na znanstvena pitanja znanost daje svoje odgovore, na vjerska pitanja vjeronauk nudi svoje. Crkva pritom uvažava sve znanstveno dokazano, ali znanost se ne smije pritom ideologizirati. Tako da oba pristupa stvarnosti mogu zajedno supostojati unutar istog sustava, konkretno školskog.

  – Jeste li u ovoj situaciji imali podršku Katehetskog ureda?

U svim fazama ove za mene pomalo nadrealne situacije imao sam bezrezervnu podršku moje predstojnice Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i otvorenu i iskrenu komunikaciju uz međusobno uvažavanje tako da zahvaljujem prof. Jadranki Garmaz na tome. Zahvalio bih se i svima koji su mi se privatno javili da izraze podršku i razumijevanje, a posebno kolegama vjeroučiteljima koji su danas nažalost često javno izloženi zbog svojega rada u školama.

Budući da je članak proširen nepotpunim informacijama o meni i mojem javnom djelovanju, nadopunjujem da sam objavio knjigu “Drevna igra, nova pravila” na temu rodne ideologije. O istoj temi čitatelji mogu poslušati moje  gostovanje u emisiji “O, tempora!” Stanka Stojića (podcast izdanje) s naslovom „Rodna ideološka kolonizacija“ koju preporučujem svima koji se žele na kvalitetniji način educirati o ovoj temi. Osobno smatram kako mnogima smeta moj jasno i javno artikulirani i argumentirani govor o navedenome.