Nikola Radić, svećenik Krčke biskupije (rođen 1936. u Kremeniću, otok Krk – preminuo 22. lipnja 2023. u Krku), kojega od milja zovu pop Miko, bio je osobit svećenik. Za njega su govorili da je živio ispred svoga vremena, no možda je točnije reći da je s mnogo osjetljivosti i budnosti prepoznavao znakove vremena. On je jasno vidio, dok većina nije ni slutila, kamo vode mnogi putovi našega vremena. Iz njegove knjige „Kad razmišljam o Riječi“ prenosimo uvodni tekst:

Kad razmišljam o Riječi, ostajem zbunjen,

mnogo puta doslovno bez riječi.

Dogodi se da budem ljut što ništa ne razumijem.

Ali ipak stojim pred Njom i ne odlazim,

jer znam da ona nešto skriva, nešto za mene.

Sigurno.

Kad razmišljam o Riječi, znam da ne gubim vrijeme.

To vrijeme rodit će plodom.

Kakvim, ne znam.

Možda neočekivanim, možda neželjenim.

Ali ‘dobrim plodom’.

U to vjerujem.

Kad razmišljam o Riječi, nikada nisam sam.

Riječ je sa mnom.

Nekada velom zastrta, dok bih joj ja htio vidjeti lice.

Ja znatiželjnik.

A Ona se otkriva kada, kako i koliko sama hoće.

Često nam se ne poklapaju planovi.

No Ona je tu negdje, blizu…

To znam.

Kad razmišljam o Riječi još nešto znam:

Riječ razmišlja o meni.

I jedino je važno da nam se misli nađu,

da nam se srca nađu

na istom putu, na istoj stazi;

ne jedinoj, ali za mene jedinstvenoj,

jer me na njoj čeka Ona,

da me zagrli, da me ponese…

I na kraju je još jedino važno da joj se predam;

sasvim.

I ne bude uvijek najvažnije

baš to, što ‘razmišljam’…