Sigurno je da ste već osjetili, a i dalje ćete osjećati niz emocija uzrokovanih “obaviješću” vaše kćeri. Buditi strpljivi sa sobom dok prolazite kroz te osjećaje, ali budite pažljivi da pod utjecajem emocija ne djelujete impulzivno, naročito na način koji bi u vašoj kćeri izazvao osjećaj izoliranosti i odbačenosti. Vjerojatno upravo sada više nego ikada vaša kći mora znati da je volite. Kakve god da je napetosti izazvala, ne prekidajte kontakt. Ne odbacujte je.

Međutim, ništa od toga ne znači da vi morate odobravati njezine životne odluke. Zapravo, znajući ono što ste saznali, bilo bi protivno ljubavi kad ju ne biste izazvali – u odgovarajuće vrijeme, ali s nježnošću, poniznošću, poštovanjem, strpljivošću i razumijevanjem – da prigrli istinu Božjega plana za njezinu spolnost. Neka vas Kristov primjer vodi. On nikada nije prihvaćao kompromis s grijehom, ali je uvijek bio strpljiv i pun ljubavi prema grješnicima.

Najvažnije što možete učiniti za svoju kćer vjerojatno jest moliti se za nju, ali ne iz osjećaja opravdanosti vlastitoga ogorčenja, nego iz želje pune ljubavi da je vidite kako postaje onakva žena kakvom je stvorena. Neki roditelji u vašoj situaciji strahuju za spasenje svojega djeteta. I dok nitko ne može znati stanje duše druge osobe pred Bogom, možete se pouzdati u ovo: Gospodin želi njezino spasenje više nego vi. Pouzdajte se u njegovo milosrđe. Nikada ne gubite nadu za obraćenje srca svoje kćeri.

Nadalje, potražite podršku za sebe kao roditelje i, ako je voljna, za vašu kćer. Courage je crkvena terapeutska grupa posvećena pomaganju katolika koji se bore sa svojim homoseksualnim sklonostima kako bi živjeli sveto, krjeposno čuvajući nauk Crkve.

Konačno, ukoliko ste je spremni prihvatiti kao takvu, objava vaše kćeri zapravo je prilika za rast cijele vaše obitelji. Izraz “disfunkcionalna obitelj” u našemu je palomu svijetu suvišan. Svaka obitelj ima svoj udio “disfunkcionalnosti”, jer svaka je obitelj sastavljena od palih ljudskih bića.
Zacijelo, nijedan roditelj ne će poticati dijete da gaji homoseksualne osjećaje. Dakle, roditelji ne bi trebali okrivljavati sebe ako ih njihovo dijete ima, a još manje preuzeti odgovornost za odluke odrasla djeteta. Pa ipak, mora se priznati da obiteljska dinamika često igra ulogu u razvoju kasnijih djetetovih životnih problema, uključujući i probleme rodnoga identiteta. Upravo kao što se ljubav širi sama po sebi, tako se šire grijeh i disfunkcionalni odnosi.

Ne bojte se unositi Kristovo svjetlo u sve obiteljske “ormare”. Širom otvorite vrata Kristu. Nemojte se bojati priznati i tražiti oproštenje od svoje odrasle djece za pogrješke koje ste napravili, za nezdrave obrasce uspostavljanja odnosa koje su po vama usvojila, pa čak i grijeh vezan uz spolnost koji je možda bio ili još uvijek jest dio vašega vlastitoga braka.

I dok pomišljate kako se vaš spolni život ne tiče vaše djece, što je u nekoj mjeri i točno, promotrite to na ovaj način: budući da je vaš spolni život sam izvor života vaše djece, njihov je identitet blisko isprepleten s onime što se odvija u vašoj spavaćoj sobi. Radio sam dovoljno dugo s izranjenim ljudima da znam kako roditeljski grijesi poput preljuba, pornografije, kontracepcije i razvoda braka ostavljaju dubok i trajan učinak na djecu.

Razboritost u nekim situacijama može i drukčije nalagati, ali otvoren razgovor o vlastitim slabostima sa svojom odraslom djecom često je presudan korak u iscjeljenju obiteljskih rana. Ukoliko imate razloga vjerovati da bi takvi razgovori bili eksplozivni, prisutnost obiteljskoga savjetnika dobra je ideja.

Krist je došao na svijet preko obitelji kako bi obnovio obitelj. On može donijeti ozdravljenje i oprost. Dopustimo mu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa Otvoreno o seksualnosti i braku. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.

Sve tekstove ovog autora pročitajte ovdje.