Mislim da sam trudna već čitavu vječnost. One stvarčice koje računaju koliko je još vremena ostalo do poroda kažu da je prošao 31 tjedan i četiri dana, ali ja sam uvjerena da je dosad sigurno prošlo bar 50 tjedana. Usput, je li netko možda čuo u vijestima da je došlo do pomaka u vremenu i prostoru, zbog čega je vrijeme toliko usporilo da je počelo teći puževim korakom? Jer ja sam sigurna da tjedni prolaze bar dvaput sporije nego inače.

Moram odmah napomenuti da sam svjesna da imam problem sa zahvalnošću. Trebala bih se osjećati počašćenom jer mogu sudjelovati u čudu stvaranja novoga života i trebala bih radosno prihvaćati relativno male poteškoće koje dolaze s donošenjem ove nove duše na svijet. Iskreno, radim na tome. Ali pored zdravstvenih komplikacija opasnih po život, zbog kojih sam završila u bolnici, misteriozne jutarnje mučnine u trećem tromjesečju, neprestanog umora, nesanice i otežanog disanja – a kao šlag na torti, tu je i kaos koji svakodnevno proživljavam kao majka koja kod kuće školuje svoje petero male djece koja su već tu – imam problema s „radosnim podnošenjem patnji“.

Možda zato ni ne čudi što sam već nekoliko puta u proteklih mjesec dana pomislila: „Dosta je“. Još kada uzmemo u obzir da sam u srednjim tridesetima i da imam zdravstvenih problema koji se u trudnoći još više pogoršavaju (i koji su uzrokovali plućne embolije zbog kojih sam prošli mjesec završila u bolnici), lako je pomisliti na sve prednosti u kojima bih uživala da ne moram ponovno prolaziti kroz sve ovo.

Ali pokušavam se boriti protiv takvog načina razmišljanja jer što više razmišljam o tom problemu i molim na tu nakanu, to više shvaćam da je važno promatrati sve velike odluke koje se tiču otvorenosti prema djeci kao privremeno duševno stanje. Baš kao što bi tek udanoj ženi koja samouvjereno misli da želi imati 12 djece bilo mudro da smanji vremenski okvir unutar kojeg je isplanirala koliko veliku obitelj želi imati u budućnosti te razmišlja o tome godinu po godinu, tako bismo trebale razmišljati i mi žene koje osjećamo da bi nam dobro došla pauza od rađanja i umjesto da kažemo: „Dosta je i točka“, trebamo reći: „Dosta je za sada“.

Više možete pročitati na portalu Žena vrsna.

Bitno.net