Nedavno sam u svetoj ispovijedi svećeniku rekla da me jedna od mojih kćeri – tinejdžerka – veoma lako naživcira. On je na to rekao: „Ako je tako, onda niste sagriješili.” Svećenici ne moraju biti oženjeni i imati vlastitu djecu kako bi to razumjeli. S tinejdžerima zna biti teško, ali evo nekoliko prikladnih rečenica koje možete upotrijebiti kako bi vam život s tinejdžerom bio malo lakši.

„Evo što danas treba obaviti.”

Pokušajte s ovom rečenicom umjesto s onom: „Želim da uradiš to i to”, ili: „Uradi to odmah”. Tinejdžeri žele da se prema njima odnosimo više kao prema odraslima, a manje kao prema djeci. Također žele osjećati da imaju kontrolu, a ne da im roditelj govori sve što trebaju učiniti. To možete postići govoreći im što se mora obaviti, i dati im nešto slobode u tome kada to trebaju uraditi. Na primjer, recite: „Ovo se mora uraditi prije ručka”. Tako će pružati manje otpora, naročito ako ne budu mogli jesti dok ne obave zadani posao.

„A što ti misliš da bi trebao učiniti?”

U situacijama kada se ne radi o određivanju tko će obaviti koji kućanski posao, nego da trebate pomoći svojemu tinejdžeru da sam riješi neki problem, upotrijebite ovu rečenicu. Time ćete također izbjeći da vaš tinejdžer misli da mu ili joj vi stalno govorite što da učini.

Na primjer, prije odlaska na spavanje, moje mlađe kćeri imaju „vrijeme za čitanje”. Kada sam jednom najavila vrijeme za čitanje, moja se trinaestogodišnjakinja rasplakala – jer su to godine kada se djevojke rasplaču zbog sitnice – ali i jer je bila isplanirala igrati neku igru sa sestrama. Bila je uzrujana jer nije bilo dovoljno vremena. Pitala sam ju je li joj draže igrati se ili slušati kako im čitam „Prstenovu družinu”. Onda sam zastala i gledala kako razmišlja što da uradi. „Veselila sam se igri. Trebalo mi je mnogo vremena da završim zadaću. Sada nema vremena za igru.” I konačno: „Pa valjda možemo i čitati.” Prestala je plakati jer je sama odlučila. To je bilo bolje nego da joj ja govorim što će se dogoditi, sviđalo se to njoj ili ne.

„Tko će se uopće toga sjećati za tjedan dana, ili čak mjesec dana?”

Tinejdžeri se lako posrame, jer misle da ih svatko stalno promatra. Kada sam ja bila tinejdžerka, i prigovarala zbog nekoga užasnoga incidenta što mi se dogodio u školi, moja bi mi mama postavila ova pitanja. Odgovor bi obično bio: „Veoma malo ljudi, zapravo nitko osim mene”. Zašto? Zato što je svatko toliko usredotočen na svoje vlastite sramotne situacije i na neku novu ludost što se dogodi toga dana. Bez obzira na to koliko im se događaj činio sramotnim, veoma će brzo biti zaboravljen ili će ga zamijeniti nezgoda nekoga drugoga jadnika.

„Nemoj se uznemiravati oko sitnica.”

Moj je tata bio toliko pametan da mi kao tinejdžerki nije govorio da pretjerujem, iako sam vjerojatno bila pretjerivala. No ipak bih ga uvažila kada bi mi rekao: „Nemoj se uznemiravati oko sitnica”. Život zna biti tako složen i nepredvidljiv, i to što su dvije djevojke obukle jednake haljine nije strašna stvar. Predložite svojoj tinejdžerki da se našali i kaže da je to nova školska uniforma. Smijati se samome sebi odlična je kvaliteta, koja osobu čini dopadljivijom. Usto, ako se i vi smijete, drugi se mogu samo smijati s vama, a ne smijati se vama.

„Što je najgore što se može dogoditi?”

Ovu rečenicu možete upotrijebiti, na primjer, kada je vaš tinejdžer uznemiren jer mora dobiti peticu iz nekoga testa, ili upasti na fakultet o kojemu je oduvijek sanjao. To o čemu vam oni govore u njihovim je očima možda najužasnija moguća stvar, ali vi ih tada blago podsjetite da je najgora stvar koja se može dogoditi – bez obzira o kojoj se situaciji radilo – završiti u paklu. Onda ih upitajte bi li slabija ocjena na testu dovela do takvoga ishoda. I, naravno da ne bi. S malo sreće, ova drugačija perspektiva pomoći će im da se malo razvedre.

„Bilo je lijepo dok je trajalo.”

Sve dobre stvari u životu jednom završe, baš kao što jednom do kraja pojedemo sladoled s čokoladnim mrvicama i keksima, ali usredotočenost na blagoslov kojim smo bili obdareni, pa makar i na kratko, čini čovjeka sretnijim nego uporno razmišljanje o praznini koja je iza svega toga ostala. Podsjetite svojega tinejdžera da čovjeka mnogo više ispunjava biti zahvalan nego biti ogorčen.

U konačnici, najbolji način nositi se s tinejdžerima jest uz strpljivost, ljubav i davanje prostora, ali im također dajte do znanja da ste blizu ako im budete potrebni. Ako ste još od njihova djetinjstva stvorili čvrst odnos sa svojom djecom, to će im pomoći da vam se otvore kako budu sazrijevali. No u svakome se razdoblju njihova života sjetite pratiti taj vaš odnos i svoje dijete – molitvom.

Izvor: CERC | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.